Đuro Seder / Retrospektiva 1953.-2015

Sederovo je slikarstvo krenulo u dubine koliko i visine, dubine svoga ljudskog bića i visine duhovnosti u kojima će se spojiti ljudsko i božje, ljudsko kao autoportret i božje kao prikaz Isusa Krista. I zato mi se učinilo kako upravo ova izložba, iako retrospektiva ili pogled unazad može imati i dimenziju slike, sada ovdje. Dakle da za jednu nijansu osvijetli ovo slikarstvo u njegovoj autoportretno  ljudskoj krhkosti jednako koliko i duhovnoj dimenziji čije su domete ovo slikarstvo i njegov tvorac tako visoko dosegnuli.

(..) .I kada je iz njega glasno i poluglasno zborio Pjesnik, a Čovjek nestajao u zaboravu i samozaboravu Ništavila i apsurda, kada je sve bilo Nemoguće, u tami i svijet¬losnim mrljama, bio je Slikar. Skučen u svojoj tjeskobi patnje i čežnje da se bar male »primakne slici ne bi li ipak i konačno „naslikao“ svoju »sliku«, nestajao je Slikar, a s njime i Seder. A onda, Pjesnik se stišao i pritajio, Čovjek se našao i prepoznao, prišao slici i naslikao, Glavu, Dvoje, naslikao je Krista. Slikar i Seder ponovo su bili Jedno, U trenu svi su bili zbunjeni, tražili su njega, koga? »Onog« Sedera s kojim su živjeli „naše Ništa“, Seder se konačno primakao slici, ušao u Sliku, I opet se pitamo, gdje je Slikar, gdje je Seder? Da li je Slikar u slici i gleda Sedera, ili Seder gleda Slikara, ili su Slikar i Seder u slici i ispred slike? Tko su tih Dvoje, tko je taj Jedan »koji viče«? Tko je konačno Kavalir s ružom (1989), čovjek s velikom glavom i očima, malim tijelom i cvijetom u ruci, motiv koji je Marcia Tucker, još 1981, godine u svojim analizama ikonografije novog figurativnog slikarstva prepoznala kao znak, simbol, čija glava »treba da simbolizira cijelu osobnost kao mjesto razuma i logike, misli i ekspresije, što vlada i kontrolira ostali dio tijela, dok torzo kada se pojavljuje, pred¬stavlja sjedište intuicije, osjećanja, uzbuđenja, fizičnosti i instinkta«. Je li to Slikar ili Seder, ili su to zapravo, Slikar i Seder? Mnogi odgovori Sederova slikarstva danas traže svoje pitanje. Samo jedan odgovor međutim ipak ne traži svoje pitanje. On se tražio i nalazio, upoznao i prepoznao, ispred ali i unutar slike, Kako bi konačno i zauvijek posvjedočio istinu, da je Sederovo slikarstvo, ipak, velika cjelina kojoj su Nemogućnost i Mogućnost slike i slikanja Jedno i zapravo Sve.

Bile su to završne rečenice teksta u monografiji (1997.) u kojima sam nastojao zatvoriti jedan imaginarni oblik, možda krug, u kome je živjelo slikarstvo i njegov tvorac. Ipak nije me zavaralo kako na djelu možda i nije krug, prije možda elipsa jer koliko god polazišne i odredišne točke bile udaljene one su ipak jedno široko premoštenje poput luka koji pruža još uvijek široke mogućnosti svojih kromatskih i značenjskih sadržaja. I kada sam u slijedećem poglavlju o sakralnom u Sederom slikarstvu započeo citirajući slikara "Strah i tjeskobu rata osjetio sam tijekom 1990. godine. Više nisam mogao slikati. Za kratko, ubrzo, mogao sam samo slikati Piete, osjećaji i volja za slikanjem prepoznali su se u toj temi, Krista sam naslikao zajedno sa ostalim, ovim novim slikama. Pojavio se kad i ostale slike. Ipak, onda kao i danas, znao sam da je ta slika nešto drugo.", znao sam kako se nalazim blizu mogućem razumijevanju pravca kojim će ovo slikarstvo krenuti na još jedno putovanje bez povratka. Vlastimir Kusik, iz predgovora, Od monografije do retrospektive, i nazad

Đuro Seder je rođen u Zagrebu 29. studenog 1927.godine. Pohađao je Prvu klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a maturu je položio na Klasičnoj gimnaziji u Splitu 1946. Iste godine započinje studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je u klasi profesora Antuna Mejzdića diplomirao 1951.Specijalizaciju za slikarstvo završio je kod profesora Marina Tartaglie 1953. godine. Od 1981. do 1983. Radi kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu a od 1987. do 1998. redoviti je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Od umirovljenja1998. godine u statusu je professora emeritusa. Redoviti je član Razreda za likovne umjetnosti HAZU od 2000. godine, a od 2011. obnaša i funkciju voditelja Gliptoteke HAZU. Bio je član umjetničke skupine Gorgona od 1959. do 1966. godine. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina objavljivao je poeziju u časopisima: Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978.godine tiskana mu je zbirka pjesama Otac iz lonca u nakladi Biblioteke iz Zagreba. Samostalno izlaže od 1958. godine i djela mu se nalaze u mnogim nacionalnim, gradskim i internacionalnim galerijama i muzejima.