Zagrebačko Dokukino KIC ugostit će od 6. do 8. studenoga filmski ciklus 'Arhitektura i sjećanje', s dokumentarcima o reprezentativnim arhitektonskim zdanjima koja svjedoče o povijesnim prevratima u drugoj polovici dvadesetog stoljeća.
vrijeme: 06.11.2020.
mjesto: Zagreb
Ciklus problematizira socijalističko nasljeđe u zemljama bivše Jugoslavije te utjecaj arhitekture na društveno sjećanje i mentalne mape lokalnog stanovništva, a program otvara hrvatska premijera bugarsko-njemačko-rumunjskog dokumentarca "Palača za narode".
Film donosi priče o pet najtipičnijih zgrada socijalističkog doba - Narodna palača kulture u Sofiji, Državno sveučilište u Moskvi, Palača parlamenta u Bukureštu, Palača Srbije u Beogradu i Palača republike u Berlinu jedinstveni su arhitektonski pothvati, "nastali s mnogo hrabrosti i malo ludosti kao podsjetnik da je postojala nepobjediva moć i svijetla budućnost."
"Svaka je najviša, najveća, ima najveći sat na svijetu ili najnapredniju tehnologiju svog vremena - bile su to najslavnije građevine u vremenu kada je kolektivno dobro bilo glavna državna politika", stoji u najavi.
Film bilježi njihovo stanje danas, gledano očima pojedinaca vezanih uz te zgrade - njihovih arhitekata, bivših i sadašnjih direktora, običnih ljudi koji su u njima radili.
Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem će sudjelovati arhitekt Maroje Mrduljaš i urbana antropologinja Sonja Leboš.
U nastavku programa prikazuje se nagrađivani eksperimentalni dokumentarac "Centar" Ivana Markovića, vizualna studija Sava Centra u Novom Beogradu.
"Ovaj impozantni kongresni centar nekoć je ugošćivao konferencije MMF-a, Interpola te samita Pokreta nesvrstanih, a danas čeka na privatizaciju i komercijalnu rekonstrukciju. Autor prati radnike u rutinskom, ali predanom obavljanju poslova čišćenja i popravaka, pružajući istovremeno uvid u veličanstvenu unutrašnjost prostranog kompleksa čija je futuristička estetika simbolizirala napredak i budućnost", dodaje se.
Film "Dom boraca" Ivana Ramljaka istražuje odnos ljudi, prostora i kolektivnog sjećanja na primjeru zgrade Doma boraca narodnooslobodilačkog rata i omladine Jugoslavije u Kumrovcu, izgrađenog 1974. godine.
Početkom devedesetih to arhitektonsko remek-djelo je zatvoreno i do danas mu nije pronađena nova svrha, a od vandala i slučajnih prolaznika čuva ga tek grupica posvećenih ljudi.
Posljednji naslov je švicarski dokumentarac "Hotel Jugoslavija" koji govori o društvenom, političkom i ekonomskom razvoju socijalističke Jugoslavije, ali i razgradnji ideala na kojima su država i hotel bili postavljeni.
Taj hotel iz 1969. godine, smješten u Novom Beogradu, smatra se mitskim mjestom, svojedobno je bio najveći hotel na Balkanu, simbol bivše države te svjedok različitih političkih i društvenih mijena koje su oblikovale povijest zemlje - od Tita do Miloševića, od socijalizma do nacionalizma, od NATO-ova bombardiranja do korumpirane privatizacije i Arkanovih mafijaških pothvata.
Švicarski redatelj Nicolas Wagnières je od 2005. do 2015. dokumentirao sudbinu nekad glamuroznog hotela, te montirao te snimke s arhivskim materijalom i intervjuima.
"Spajajući intimno i političko, Hotel Jugoslavija osoban je i slojevit, ali nipošto i nostalgičan esej o raspadu Jugoslavije", ističe se.
Film je imao svjetsku premijeru na prestižnom Berlinalu a 2018. godine proglašen je najboljim dokumentarcem Subversive Festivala.
Program se organizira u suradnji sa SKD Prosvjeta Pododbor Zagreb. (Hina)
