Samostalna izložba Dubravka Sertića nazvana 'Proton pseudos' otvara se u četvrtak, 17. ožujka, u 19 sati, u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek. Izložba ostaje otvorena do 17. travnja.
vrijeme: 17.03.2016. 19,00
mjesto: Osijek; Muzej likovnih umjetnosti, Europska avenija 9
...Kaos i mnoštvo oblika koji naizgled vladaju površinom papira najavljuje i naslov izložbe. A to je Proton pseudos, prema prijevodu "originalna laž", koju je Aristotel opisao kao neistiniti dokaz koji slijedi iz neistinitih pretpostavki. Kao polaznu točku i asocijativno značenje groteske Dubravko Sertić postavlja nama i sebi niz pitanja: "Što ako je sve laž? Je li je sve krenulo iz laži? Što je stvarnost i što je obmana?“ Kroz brutalno eksplicitne, ali i pod velom humora skrivene aluzije na erotiku i/ili smrt, hodamo uskim i simbolički pregnantnim poljem između Erosa i Thanatosa.
Od ukupno četrnaest izloženih radova na ovoj izložbi, jedan je zasigurno publici najpregnantniji i najprovokativniji. Rad se sastoji od četrnaest crteža i jednog videa, naslovljen je Križni put – bojanka, iako je doslovno i performativno značenje tih riječi nešto sasvim drugo. Osnova rada su didaktički listovi za bojenje preuzeti preko Interneta, a koji se obično koriste u školskoj nastavi vjeronauka. Originalni prizori Krista u mukama uvećani su gotovo do neprepoznatljivosti kroz postupak pikselizacije i na toj je osnovi Sertićev crtež napravljen.
Ova Bojanka zapravo i nije bojanka, jer u sebi nema ni traga boje, već je i doslovno i simbolički crno-bijeli prikaz dubokog jaza između naših najuzvišenijih moralnih vrijednosti i njihove apsolutne suprotnosti. Križni put je rad koji na najmučniji mogući način progovara o odnosu između žrtve i zlostavljača, o nastranim i krajnje gnusnim radnjama nad djecom od strane onih koji bi trebali uživati njihovo najveće povjerenje. Naime, ponukan medijskim napisima i razotkrivanjima slučaja pedofilije u crkvenim redovima, Sertić koristi naslov rada kako bi privukao pozornost i problematizirao nespojivost moralne deformacije odraslih ljudi i nevinost malog djeteta. Rad ne daje odgovore na naša pitanja već naglašava i iznosi na vidjelo radnje predatorske groteske. Bez obzira na to koje je naše svjetonazorsko polazište, bilo ono vjerskog ili sekularnog predznaka, ovaj rad priziva i poziva na duhovno čišćenje. Sam smisao vjerskog obilježavanja Križnog puta jest duboko sagledavanje vlastite ljudskosti i grijeha, i postizanje duhovne i moralne katarze kroz traženje oprosta. Tako i mi kao promatrači ovog rada ulazimo u svojevrsno "čistilište".
Rezimirajući rad Dubravka Sertića, čini mi se da naslov rada Vrlo osobna priča precizno obuhvaća prostore ovog autorskog rukopisa. Nit koja je potka cijele izložbe, ali i karakterizira Sertićevo stvaralaštvo općenito, vrlo je osobna ikonografija i vizualni abecedarij koji se najbolje može smjestiti unutar okvira groteske. Vodi nas kroz priče na rubu između tame i svjetla, humora i zla. Polazeći često od vlastitih snova i svjetova mašte, književnih uzora, psihologije, religije, ali i gorućih društvenih pitanja, Sertić stvara zaseban i originalan svijet u kojem se sljubljuju tajnoviti i sugestivni naslovi, prizori vizualnih pustopoljina primordijalne psihe i rijetko virtuozno crtačko umijeće. Iz predgovora Valentine Radoš, kustosice izložbe
Dubravko Setić (Cerna, 31. 03. 1968.) član je zagrebačkog HDLU-a i Grupe 1999 Vinkovci. Diplomirao je na četverogodišnjem preddiplomskom studiju slikarstva na Šoli za risanje in slikanje u Ljubljani, a 2015. godine završio i diplomski studij na istoj školi te stekao naziv magistar likovnih umjetnosti (mag. art.). Pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku izobrazbu završio na Učiteljskom fakultetu u Osijeku 2014. godine. Trenutno radi kao učitelj likovne kulture.