HDLU Istre raspisao je natječaj za izlaganje u sklopu tematskog projekta pod nazivom „Paradigmatski ritmovi anestezije“ kustosa Andreja Zbašnika.
vrijeme: 15.04.2025. - 15.05.2025.
Pravo prijave imaju umjetnici s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, neovisno o pripadnosti umjetničkim udrugama.
O projektu: „PARADIGMATSKI RITMOVI ANESTEZIJE“
Sveukupno postojanje kao da je utemeljeno između proživljavanja ugode i boli, naime, život se temelji na ljubavnom užitku spajanja i stvaranja života, kroz razne manifestacije i emanacije ljubavi, kao i na proždiranju i vječnoj transformaciji životnih oblika, što se događa kroz egzistencijalnu praksu ubijanja, proždiranja i asimilacije mrtvog tkiva bića u živo tkivo bića.
Posebno je istaknuta maksima vječnog ritma anestezije. Naime, civilizacijski kalupi, određenja i nastojanja, od političko-gospodarskih preko religijsko-umjetničkih uporno naglašavaju jednu poetsko-egzistencijalnu paradigmu, a ona je nastojanje da se život učini manje bolnim, štoviše bezbolnim, dakle da egzistencija, a samim time i esencija, postane oslobođena trpljenja boli i neugodnih emocionalnih stanja i relacija. Sveopća kulturološka anestezija i uporno anestetiziranje bitka, putem medijskog programiranja, industrije lijekova koji poništavaju bol, serviranja ugodnih užitaka i lagodnog života, sve do antistresnih tečajeva raznih psiholoških modela i ezoterijskih praksi, uporno nastoje život učiniti ugodnim i blaženim, odnosno u progresu prostor-vremena, što više bezbolnim i s tendencijom da se što manje i rjeđe pati i proživljava bol.
Iako jedino kroz traumatska i bolna iskustva u stvari usvajamo one bitne vrijednosti bivanja, barem u opravdanim aksiološkim sustavima, ipak civilizacijska nastojanja, estetska i etička, svoju dominantnu strukturu ostvaruju kroz permanentno nastojanje dostizanja stanja povoljnog ritma anestezije, poništavanja boli i trajanja bez bolnih iskustava, unatoč sadističkim i mazohističkim ekstremima, upravo način i sredstva putem kojih se suočavamo i na koji način reagiramo na bolna iskustva određuje i definira našu ljudsku vrijednost i u konačnici našu sposobnost da se prilagodimo i pobijedimo vječnu istinu straha i dileme u vezi obračunavanja s onim aspektima životnih strujanja koji nisu ugodni niti poželjni i koje većina uglavnom želi izbjeći i anulirati iz vlastitog života.
Dakle, upravo je anestezija ključni energetski potencijal smislenog razumijevanja i valoriziranja ljudske patnje, potrage i podnošenja egzistencijalne boli u raznim inačicama, unutar estetskih, političkih, ekonomskih, etičkih, religijskih, poetskih i pragmatičnih procesa, usudio bih se reći da bez boli i bez poništavanja neugodne činjenice boli nema spoznaje, niti onog nektara slatke vizije o smislu i bestežinskom idealu vječnih nastojanja bivanja, u stremljenju prema egzistenciji ugode, mira, spokoja, radosti, dakle prema odsutnosti nemira, nespokoja, nesreće, svega onoga što je bolno i neugodno, teško podnošljivo i zbog čega nam je život težak i naporan.
Umjetnička reakcija o promišljanju anestezije kao sveopće paradigme ugodnog trajanja može se izraziti na mnogo načina, međutim svaki čovjek/umjetnik ima svoju viziju i način anestetiziranja, poništavanja boli.
Dakle, izraziti kroz umjetnički diskurs osjećanje, kritičku valorizaciju, mišljenje i poimanje anestezije prostora /vremena/ideje/materije/etera… u širokom kontekstualnom i konceptualnom okviru, kroz razne medije i mogućnosti, problemski je zadatak/izazov ovog projekta.
Izraziti ritam anestezije u vlastitom životu i način podnošenja i anuliranja esencijalne i egzistencijalne, individualne i kolektivne boli putem kreativne transpozicije/premještanja iskustva boli u umjetnički medij, to je problemski izazov, tema i okosnica ovog projekta. —Andrej Zbašnik
Propozicije natječaja i informacije o prijavi>>>
