U četvrtak, 12. rujna, u 18 sati, U Društvu hrvatskih književnika, organizira se promocija knjige Ivana Goluba 'Običan čovjek'. Sudjeluju: ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, predsjednik HAZU Zvonko Kusić, msgr. Vlado Košić, akademici Krešimir Nemec i Tonko Maroević, autor Ivan Golub te urednica knjige Nives Tomašević.
vrijeme: 12.09.2013. 18,00
mjesto: Zagreb; Društvo hrvatskih književnika, Trg bana Josipa Jelačića 7/1
'Autobiografija je autoportret. Što je kod slikara, kipara autoportret, to je kod književnika autobiografija. Ovaj moj životopis moja je slika. U obliku mozaika. Sastavljen od malih cjelina, naslova kao kockica. A i od širih površina/ploha. Donosim, primjereno ovoj vrsti pisanja, ne samo sažet ishod onih mojih istraživanja koja predstavljaju izvornu novost, nego, makar najkraće, i hod do ishoda.
Književniku i učenjaku, uopće piscu vlastita je knjiga kao vlastito dijete. U tom smislu u ovom životopisu u svoj jednostavnosti prikazujem pojedinačno knjige nastale tijekom mojega dosadašnjeg života. Moja su istraživanja o povijesnim osobama suputništvo, suživot s istraživanima unatoč razdaljini od više godina, odnosno stoljeća. Pisanje vlastitoga života nalaže uvažavanje te činjenice. I zato pišući svoj životopis pišem, dakako, ukratko životopis povijesnih osoba koje sam istraživao i koje još proučavam. Donosim događaje i ugođaje.
Pri pisanju svojega životopisa vodio sam se ponajviše sjećanjem. Svim vlastitostima sjećanja. Ako između ovdje iskazanih prisjećanja i prije negdje donesenih spomena postoji neka mala neusklađenost, to je znak istinitosti/autentičnosti. Ako se smije malo uspoređivati s velikim, stanovite neusklađenosti u Evanđeljima oko istih događaja, po mojem su mišljenju, zacijelo ne samo mojem, upravo dokaz nepatvorenosti i istinitosti događaja, doživljaja i iskustva. Kod krivotvorine bi se itekako pomno pazilo da se na dlaku sve uskladi kako bi se zameo trag krivom tvorenju. Unosim ponegdje onodobne zapise, objavljene i neobjavljene. Negdje sam se prepustio prisjećanjima (asocijacijama) i predosjećanjima. Svugdje ponesen slutnjom i nadahnut udivljenjem nad Božjim putovima. Poneko ponavljanje trag je života.
I samo ovo pisanje vlastitoga životopisa dionica je života. Život je kao rijeka, s vijugama (vijuganjima), s pritocima, rukavima i rukavcima. Takav je i ovaj moj životopis.
Spomenuo sam čudo. Zašto? Zato što knjiga izlazi o mojoj 80. godini života zahvaljujući nakladniku Ljevak i urednici prof. dr. Nives Tomašević. I sad mi je jasno zašto sam poziv od prije više od deset godina na pisanje autobiografije za Zbornik bio 'prečuo'. Trebalo je proći još nekoliko godina da napišem svoj životopis, i to godina bogatih iskustvom i zbivanjima, rastom i milostima. I da baš o 80. godišnjici izađe moj životopis Običan čovjek. Igra se Bog i smije. Deus ludens. Deus ridens. Bogu hvala.' Ivan Golub, u Kalinovcu 21. lipnja 2010. Na 80. rođendan. Rodni dom.
Svećenik i teolog, znanstvenik i književnik, povjesničar kulture, Ivan Golub, vrhunski intelektualac kojega podjednako uvažavaju crkveni i svjetovni krugovi u domovini i diljem svijeta, upravo je objavio knjigu 'Običan čovjek' u Nakladi Ljevak. Uz pastoralni i profesorski teološki rad, članstvo u mnogim domaćim i stranim akademijama i udrugama, česta gostovanja na uglednim crkvenim i svjetovnim institucijama i fakultetima, čime je zavrijedio mnoge nagrade i visoka priznanja, Ivan Golub napisao je više od sedamdesetak knjiga, mnoštvo eseja, rasprava i članaka tiskanih na svim jezicima. Pisac koji pisanu riječ svjedoči na materinskome kajkavskom, kao i na čakavskome, štokavskome, latinskome i grčkome jeziku, velik poznavatelj rada i djelovanja Jurja Križanića i Julija Klovića, objavio je brojne studije i knjige o tim i drugim velikanima hrvatske književnosti i kulture, bavio se religijskim, mariološkim i biblijskim temama, a njegove osebujne zbirke poezije uvjerljiv su pjesnički trag visoke estetske razine.
'Običan čovjek' nije samo autobiografija nego i vrijedan faktografski portret pisca. Autor ne govori samo o sebi, nego imenom i prezimenom spominje ljude koje susreće, s kojima hoda, s kojima razgovara, šećući gradovima koji su važni za kršćanstvo od Rima i Carigrada do Moskve i, naravno, Zagreba. Posebnu vrijednost daje knjizi Kazalo imena, mjesta i važnih institucija te brojni likovni prilozi kao svjedočanstvo jednoga vremena. Knjiga je veliki dar čitateljima i svim zaljubljenicima u autentičnu riječ jer je plod duboke vjere, nade i ljubavi prema svakomu čovjeku, ali i nepresušno vrelo podataka o književnosti, povijesti i kulturi kakvo se rijetko može susresti.
