Ivan Perić: 'Photographic landscape memory'

Photographic landscape memory
Ivan Perić

U današnje vrijeme sve više je onih koji se smatraju fotografima. To je, izgleda, postalo prilično jednostavno; dovoljno je  otvoriti app kamere na svom pametnom telefonu, okinuti koju brzu fotografiju, ubaciti kakav brzi Instagram filter, ili dva, te naizgled proizvesti fotografiju koja nalikuje profesionalnoj. Dani iščekivanja kada ćemo se diviti fotografijama snimljenim tijekom putovanja su time izgleda zauvijek iza nas. Postavlja se pitanje je li između doba kada je analogno fotografiranje bilo opća pojavnost i doba pametnih telefona te  instant zadovoljenja nešto u procesu nestalo?
Fotografiranje digitalnim aparatom je mnogima možda promijenilo ponašanje tijekom putovanja. Sve je postao jedan veliki, gotovo automatski, klik-klik-klik, često bez potrebe da zastanemo da razmislimo što je točno objekt, a što subjekt fotografiranog i same fotografije. Prije nego što se stisne dugme analognog fotoaparata, možda je potrebno razmisliti i biti svjestan trenutka kojem smo dužni posvetiti dovoljno pažnje.

Putovanja pripadaju najsnažnijim utjelovljenjima ljudskih prava na izbor pri čemu je ljudska sloboda i pravo na izbor najčišća, pri čemu biranje određenog smjera, skretanje ulijevo umjesto nadesno, u sebi može sadržavati čitav spektar različitih životnih odluka te baš zato na putovanjima ljudski instinkti i ostali osjeti su pojačani.    

Putovanja su često među najvažnijim miljokazima u životu kada vlastiti tijek vremena dijelimo na ono prije ili poslije, bilo to zato što nas je ono zaista obilježilo ili samo zato što nam ga je tako jednostavnije bilježiti. Ivan Perić je u svojoj izložbi Photographic landscape memory (hrv. prijevod Fotografsko pamćenje krajolika)  tako zabilježio svoje putovanje te predstavio fotografije sa svojih putovanja na kojima su prikazani detalji iz raznih poznatih lokacija diljem Europe i Sjeverne Amerike. 

Prethodna rečenica samo najprostije opisuje nešto što je zapravo rezultat pomnog umjetničkog razmatranja svijeta oko nas jer, samo po prethodnom tumačenju, fotografije svih koji su ikada igdje putovali mogu biti predstavljene u nekoj galeriji. Što točno izdvaja rad Ivana Perića? Glavnina fotografija tipičnošću lokacije odaje mjesto njenog snimanja, neka od tih mjesta su toliko usađena u kolektivnoj svijesti da ih, poput naziva izložbe, fotografski pamtimo. No, osim što je umjetnik želio sam doživjeti lokacije koje je od nekud upamtio, želio je posvetiti jedan osobni hommage povijesti same lokacije, ali još više i samoj povijesti fotografije i fotoaparata kao nekadašnje tehnološke inovacije i njegove uloge kao takvog u svijetu umjetničkog izražavanja pri tom otkrivajući umjetnika kao znalca, dubokog zaljubljenika i istraživača fotografije kao umjetnosti i znanosti.
Umjetnikova potreba za analognosti, čiji su motivi već prethodno objašnjeni, dodatno je i  ambivalentno osnažena samom ekspozicijom te korištenjem crno-bijele tehnike koja, osim što može bolje od analognosti eksterno manifestirati osjećaj nostalgičnosti u promatrača, filtriraju i apstrahiraju summa summarum i svojevrsni nukleus umjetnikovih težnji.

Zabilježeni motivi promatračima samo služe kao prometni znakovi na dobro utabanom putu dobrano zadanim samom tehnikom. Time su karakteristični i tipizirani motivi, ili pak njihovi manji detalji, samo najočitija ishodišta glavnih misli vodilja samog umjetnika.  Unatoč tome što prikazi sadrže međusobne opreke poput usporenih, starih, europskih, povijesnih jezgra koje su suočene s modernijim gradovima novog svijeta, fotografije ujednjuje jedno romantičarsko prizivanje minulih, zlatnih vremena, pogotovo onih koja su zabilježena okom kamere u nekom od poznatih filmskih klasika otkrivajući pri tom umjetnikovu ljubav prema sedmoj umjetnosti koja mu i je i dosad bila primarno područje umjetničkog izražavanja. Cijeli ciklus pomalo asocira na fotografije seta sa svojevrsnog snimanja filma ceste globalnog opsega.

Osim što je fizički putovao od točke A do B tijekom svojih putovanja, umjetnik je od razmišljanja o mjestima koja će zahvatiti na svojim fotografijama do njihovog razvijanja, te konačnog predstavljanja na ovoj izložbi, prešao i jednu umjetničku pustolovinu. Istovremeno je svojim izborom metoda, u kojima nam je fotografija obavijena velom tajni jer zapravo nikada nismo do kraja sigurni kako će konačan rezultat izgledati do samog razvijanja fotografije, dao je do znanja da u životu uvijek postoji prostora za iznenađenja, baš kao i u putovanju. (Ivor Igrec)
 
https://www.facebook.com/events/159367518184708/