Ivan Prerad: 'Imaginarni muzej'

Prošlo je već više od sedam desetljeća otkako je povjesničar umjetnosti, filozof, pisac, pustolov, krijumčar, aktivan sudionik antifašističke borbe te prvi i zacijelo najpoznatiji od svih francuskih ministara kulture moderne epohe André Malraux osmislio, ili možda bolje rečeno, osvijestio svoj znameniti koncept imaginarnog muzeja. Riječ je, dakako, o muzeju kojemu nisu potrebni ni zgrada ni zidovi – stoga će se uvriježiti i termin muzej bez zidova – i koji egzistira isključivo u imaginaciji svakog od njegovih „posjetitelja“. Svrha postojanja takva „muzeja“ jest ta da on, za razliku od stvarnih muzeja, pruža doista neograničene mogućnosti kompariranja bezbrojnih umjetnina iz različitih epoha i dijelova svijeta, pri čemu će obim njegova „fundusa“ varirati te ovisiti isključivo o znanju odnosno erudiciji svakog pojedinog korisnika. Imaginarni muzej podrazumijeva, dakako, i stanovita pomagala, ponajprije u vidu fotografija odnosno reprodukcija različitih umjetničkih djela. To na najbolji način iskazuju snimke fotografa magazina Paris Match Mauricea Jarnouxa na kojima mu Malraux, stojeći ili čak ležeći, pozira okružen mnoštvom reprodukcija različitih umjetničkih djela rasprostrtih po podu svoga stana. Ali reprodukcije su, kako je rečeno, ipak samo neizostavno pomagalo, svojevrsni hardver. Pravi softver koji imaginarnom muzeju daje smisao jest korisnikova sposobnost, zapravo educiranost, da o umjetničkim djelima razmišlja kreativno, odnosno da ih umije uzajamno uspoređivati, povezivati i pozicionirati u socio-psihološki uvjetovane kontekste unutar kojih su nastala. A kada već metaforički posežemo za izrazima „hardver“ i „softver“, svakako valja upozoriti da je Malraux živio i djelovao u razdoblju prije rasplamsavanja informatičke revolucije, čiji će, međutim, učinci – napose pojava interneta – nadasve dramatično razgranati i ubrzati logistiku neophodnu upravo njegovom imaginarnom muzeju, istodobno svjedočeći i o stanovitom vizionarstvu toga fascinantna intelektualca nadasve bogate, burne, a katkada i kontroverzne biografije....

...uvod u tekstu Vanje Babića, kustos izložbe