Izložba Antuna Maračića: 'Sadržaj gradskih praznina'

'Često možemo čuti tezu kako su umjetnost i život jedno. O tome se vječno vode rasprave iz svih smjerova, no nije mi ovdje do raspravljanja nego do blagog (možda i humornog) konstatiranja da, s obzirom na polivalentan način bavljenja umjetnošću, Antun Maračić niti ne može drugačije nego svoj život izjednačiti s Njom. On je jedan od rijetkih na našoj sceni za kojeg se zna da se bavi umjetnošću u različitim oblicima, s različitih aspekata, 'proizvodnjom' ili katalizacijom iste (izborom, tekstom, izložbenim postavom itd.)
Sve do relativno nedavno Antun Maračić vodio je zagrebačku galeriju Forum, a prije nje bio je voditelj nekoliko važnih galerijskih ustanova u Zagrebu i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik punih 12 godina. U svima njima ostvario je zapažene i značajne rezultate u prezentaciji suvremene umjetnosti naših i inozemnih umjetnika. Uz ulogu kustosa, aktivan je na polju pisanja o umjetnosti (i za umjetnost) te na polju produciranja umjetničkih djela. Pisanju o umjetničkim djelima pristupa drugačije od mnogih profesionalaca povjesničara i teoretičara umjetnosti - „iznutra“, iz iskustva stvaranja umjetničkog rada. Upravo iz tog razloga njegovi tekstovi prisnije komuniciraju sa širom publikom, ali i sa strukom.
Govorimo li o segmentu koji je pred nama, o umjetničkoj praksi u užem smislu, potrebno je reći da se Antun Maračić već desetljećima uglavnom koristi fotografijom, no nisu mu strani ni drugi mediji za kojima poseže kako bi iznio ideju na svjetlo dana. Slikarstvo je bilo prvi medij kojim se izražavao, a fotografija je bila nastavak analitičkog slikarstva koje prakticira već pri kraju svog studiranja na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti sedamdesetih godina i poslije studija. Samoga sebe ne smatra fotografom, samo aktivno promatra okruženje u kojem se zatiče i aparatom bilježi situacije u kojima se vidi ili barem nazire umjetnički potencijal. Drugim riječima, on ne proizvodi nove predmete, nego iz konteksta urbane i ine sredine usvaja već gotove konstelacije i odnose fizičkih činjenica predmeta i pojava, koje često prepoznaje kao 'parafraze' povijesnih i suvremenijih umjetničkih djela kojima katkad odmah, katkad s odmakom, daje novo značenje. Zna reći da se ekološki bavi umjetničkim radom pa kao prvog ekologa među umjetnicima spominje Marcela Duchampa koji je prvi koristio ready made, gotov predmet kakav i ovdje vidimo u obliku ispražnjenih okvira.' (...)

Miroslav Pišonić, iz predgovora