Izložba 'Bengalska noć: interpretacije Drugog i Drugosti' u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost

Terenski rad, istraživanja, predavanja i radionice u okviru škole polazili su od umjetničkih interpretacija Drugog i Drugosti referirajući se na povijesni primjer nerazumijevanja Drugosti, roman antropologa Mircea Eliadea Bengalska noć (1933.). U okviru programa škole održana su dva tematska terenska rada u Motovunu (metode umjetničkog istraživanja i eksperimentalna etnografija) i Parco di San Giovanni u Trstu (participacija u plesnoj radionici namijenjenoj inkluziji migrantske zajednice, Accdemia della Follia - Claudio Misculin). Studenti i studentice Akademije likovnih umjetnosti zajedno s Kristinom Kolanović,  medicinskom sestrom u Mount Sinai Hospital - Dept. Of Psychiatry iz New Yorka i indijskom umjetnicom Maanvi Singh realizirali su u suradnji s Osnovnom školom Vodnjan radionice suvremenih umjetničkih medija namijenjene djeci koja uče po hrvatskom i talijanskom programu. U okviru programa škole u Grožnjanu je održano  predavanje The Imperial Travelling Court in 1570  profesora Josepha Patroucha (University of Alberta) i realiziran posjet članova Coperativa Sociale La Collina iz Trsta koji je uključivao izvedbe Pavela Bredona i Guillerma Giampietra.
 
Izložba Bengalska noć: interpretacije Drugog i Drugosti donosi radove studenata i studentica Akademije likovnih umjetnosti Helene Bosnar, Marte Katavić, Filipa Paljara, Matea Sita, Ivane Šerić, Mate Ugljanca, i Ive Žepine, doktorandice Mie Maraković, člana La Colline Pavela  Bredona, voditelja škole Ivana Fijolića i Josipa Zankija i dokumentaciju radionica suvremenih umjetničkih medija u Osnovnoj školi Vodnjan. Radovi Ivane Šerić, Matea Sita, Mate Ugljanca, Ive Žepine i Mie Maraković su po svojoj poetici dnevnički a polaze od bilježenja i življenog iskustva boravka u školi i općenito prostoru Istre. Rad Ivane Šerić Vodnjan izložba 5.10. (2024.) polazi od umjetničinog promišljanja medija animacije. Jedna slika (frame) u umjetničinom radu odgovara jednom danu a svaka slika perpetuira statični grožnjanski kamen na kojemu je pokretljiv i drugačiji jedino lišaj. Mateo Sito (Opasnost od pada s visine, 2024) preispituje točke u gradu i krajobrazu u kojima se strahom i mogućnošću pada s visine suočavamo s vlastitim Drugim. Mata Ugljanac predstavlja se procesualnim radom Dnevnik (2024.) u naravi amorfnim komadom gline koji je  stalno uz umjetnika od mjeseca travnja 2024. te prolaskom kroz vrijeme i prostor bilježi mjesta, događaje i osjećaje, da bi se izlaganjem u Apoteci auto-dezintegrirao. Drugim radom Tradicionalna poliesterska tapiserija (2024.) umjetnik ironizira nasljeđe turizma i instant dizajna koji isti proizvodi.  Iva Žepina realizirala je dva istraživačka rada: video Point of no return/escapeescapeescape (2024.) nastao temeljem terena u Motovunu, odnosno primjenom eksperimentalne etnografije i pretvorbom kazivanja u psihodelične slike; umjetnička knjiga Distopija (2024.) nastala je temeljem iskustava radionice likovnog dnevnika Mie Maraković i bilježi, arhivira i oslikava iskustvo škole. Rad Mie Maraković (bez naziva, 2024.) sastoji se od objekta i likovnog dnevnika. Objekt, (artefakti stakla i drvo, pronađeni za vrijeme škole) se referira na ’popravak’ marginaliziranih skupina ljudi, odnosno Drugih. Likovnim dnevnikom umjetnica prati narativ predstave Quelli di Basaglia… a 180 gradi, kojoj je prisustvovala za vrijeme terenskog rada u Trstu.
Radovi Helene Bosnar, Marte Katavić, Filipa Paljara, Ivana Fijolića i Josipa Zankija preispituju odnos sebe prema Drugome, i pronalazak Drugog u sebi. Helena Bosnar predstavlja se slikom-objektom (bez naziva, 2024.), izrazito taktilne teksture kojom reinterpretira oblik kože.  Po statementu umjetnice njeni radovi predstavljaju i određeni oblik „simboličkog prikaza emocionalnih podražaja“. Rad Marte Katavić Dok mi uzmiju sve (2024.) dekonstruira ideju samoreprezentacije odnosno autoportreta. Marta Katavić slika samu sebe (sebe kao Drugu) u prošlom vremenu, odnosno reinterpretira framove iz kućnog videa nastalog u njenom djetinjstvu. Filip Paljar izlaže mobilni objekt Skakavac ili metonimija straha (2024.) kojim se referira na vlastiti strah od skakavca. Nepredvidljivost skakavca umjetnik promatra kroz relaciju straha i zaziranja običnih ljudi u odnosu prema osobama s mentalnim poteškoćama. Skulptura Ivana Fijolića Krelac (2022.) re-tematizira ideju ‘zapadnog’ arhetipa-ideala ljudskog tijela kroz figuru patuljaka kao njegove suprotnosti. Radovi Josipa Zankija Fushimi Inari, čuvar praga 2 i Fushimi Inari, čuvar praga 4 nastali su u okviru terenskog rada u Japanu u ljeto 2024. i preispituju odnos između istraživača i mistificirane kulture Drugog. Član La Colline Pavel  Bredon predstavlja se video dokumentacijom participativne akcije Neverending Border (2024.) referirajući se na postojeće granice država kao instrumentarija hegemonije. Dokumentacija radionica suvremenih umjetničkih medija u Osnovnoj školi Vodnjan obuhvaća radove učenika i učenica nastale u radionici likovnih dnevnika (mentorice Mia  Maraković i Iva Žepina), stripa (mentor Filip Paljar i mentorica Helena Bisnar), animacije (mentorica Ivana Šerić i Mentor Mateo Sito), mitoloških bića (mentorice Maanvi Sing, Kristina Kolanović i mentor Mata Ugljanac). Izložena dokumentacija svjedoči o razmjeni znanja i vještina temeljenih na novim medijskim istraživanjima, vaneuropskim kulturama i horizontalnom učenju.
Iskustvo Ljetne škole vidljivo na izložbi ukazuje nam na umjetničko istraživačke metode, eksperimentalnu etnografiju, participativnu umjetničku praksu i radioničke procese. Sudionici i sudionice škole zajedno su pomakli dihotomiju Ja u odnosu prema Drugom i transformirali je u istinsko propitivanje granica između dva različita pogleda, našeg i njihovog, običnog i graničnog, faktičnog i interpretativnog.
 
Tekst: Josip Zanki
 
Program Apoteku podržavaju: Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura nova, Grad Vodnjan, Istarska županija, TZ Vodnjan, Medea vina.