Izložba 'Jedna za sve – Sve za jednu / Klub likovnih umjetnica 1927. – 1940.'

Izložba naziva 'Jedna za sve - Sve za jednu / Klub likovnih umjetnica 1927. - 1940.' plod je višegodišnjeg istraživanja autorice i kustosice izložbe Dunje Nekić, više kustosice i voditeljice Zbirke starije fotografije MUO i dr. sc. Darije Alujević, stručne savjetnice u Arhivu za likovne umjetnosti Kabineta za arhitekturu i urbanizam HAZU.
 
Na izložbi je predstavljeno trideset i devet članica Kluba, kroz dvjestotinjak radova, većinom slika, grafika, skulptura, djela primijenjene umjetnosti i arhivskog gradiva, posuđenog iz dvadesetak umjetničkih institucija iz Hrvatske i Slovenije te desetak privatnih zbirki. Prikazani su povijesni tijek i okolnosti djelovanja i recepcija Kluba,  kao i uvid u stvaralaštvo niza danas gotovo zaboravljenih umjetnica koje su bile njegov dio, ali i dio onovremene umjetničke scene. Naslov izložbe Jedna za sve — sve za jednu bio je nepisano pravilo Kluba koji se spominje u zapisnicima kao varijanta poznatog mušketirskog mota, odnosno najprije za Klub, a onda za sebe. Svrha kluba bila je, unapređivanje svih likovnih umjetnosti i umjetničkog obrta, ali u konačnici svrha je bila udružiti umjetnice na profesionalnoj razini, a ne ideološki, u svojevrsnu stalešku organizaciju koja će im olakšati mogućnost izlaganja, a time i vidljivost te dostupnost na tržištu.
 
Osnutak Kluba likovnih umjetnica uslijedio je nakon vrlo uspješnog samostalnog izložbenog nastupa Naste Rojc u Londonu 1926. godine. Neposredan povod bio je poziv engleskog Women’s International Art Cluba (WIAC) Nasti Rojc  da sudjeluje na njihovoj izložbi 1927. godine i tu je mogućnost odlučila iskoristiti za veću međunarodnu promociju i drugih umjetnica, pa na sudjelovanje poziva i slikarice Zdenku Ostović Pexidr-Srića, Linu Crnčić Virant i Lucie Kučera Buhmeister. U tom trenutku rodila se ideja o osnivanju Kluba likovnih umjetnica, kako bi se taj nastup lakše realizirao. Osim dviju glavnih inicijatorica ove ideje koje su ujedno postale predsjednica, Lina Crnčić Virant i tajnica Nasta Rojc, ostale članice osnivačice bile su slikarice: Duna Peyer, Zdenka Ostović Pexidr - Srića, Mira Mayr Marochino, Mary Striborsky, Zenaida Bandur, Lucie Kučera Buchmeister i Sonja Kovačić - Tajčević. Klubu su se tijekom godina u najvećem broju pridružile i slovenske umjetnice Elda Piščanec, sestre Henrika i Augusta Šantel, Mara Jeraj Kralj i dr. te umjetnice iz Bosne, slikarica Adela Behr Vukić te kiparica Iva Simonović Despić koja tada živi u Sarajevu, kao i pojedine umjetnice iz Srbije poput Milice Bešević i Bete Vukanović koje nisu bile članice, no gostovale su na izložbama KLU i / ili održavale kontakt s njegovim članicama.
 
U gotovo 13 godina aktivnog djelovanja Klub likovnih umjetnica okupio je preko pedeset članica, organizirale su 11 klupskih i nekoliko gostujućih izložbi, surađivale su s drugim ženskim udruženjima, poput Narodnog ženskog saveza i Udruženja univerzitetski obrazovanih žena, i održavale su predavanja o umjetnosti. Najveći broj klupskih izložbi održan je u Zagrebu, ali i u Osijeku, Sušaku, Dubrovniku te Ljubljani. Jedna od najznačajnijih međunarodnih suradnji bila je organizacija izložbe jedne od tada najpoznatijih suvremenih grafičarki, Käthe Kollwitz u Umjetničkom paviljonu 1936. u Zagrebu.
 
Iako su aktivnosti nakon 1940. bile minimalne, Klub likovnih umjetnica (od 1940. Klub hrvatskih likovnih umjetnica) skraćeno KLU, formalno je postojao do 1947. godine kada članice Kluba postaju članice Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu.
 
Javnost će izložbu moći razgledati do 3. studenoga 2024.