Izložba Mladena Galića u splitskoj Galeriji umjetnina

''Otkako se šezdesetih godina prošloga stoljeća pojavio i afirmirao na tadašnjoj jugoslavenskoj likovnoj sceni, Mladen Galić u svome je stvaralaštvu posezao za različitim likovnim disciplinama odnosno postupcima, kako dvodimenzionalne (slike, kolaži i grafike) tako i trodimenzionalne (skulpture, objekti i ambijenti) provenijencije. Takva medijska raznolikost, međutim, niti jednoga trenutka nije dovodila u pitanje Galićevu umjetničku koherentnost i prepoznatljivost, a tako će ostati i do današnjih dana. Riječ je o doista iznimnoj autorskoj osobnosti formiranoj u ozračju kasnoga modernizma, i to njegove posljednje i nadasve raznorodne dionice koju teorija i kritika uobičavaju krajnje pojednostavljeno nazivati razdobljem poslije enformela. Kao osnovne konstante cjelokupna Galićeva opusa pritom valja istaknuti apstraktan izričaj unutar kojega na suzdržan, ali inventivan način propituje razlike, granice, a katkada i koegzistenciju između organičkih i geometrijskih formi, potom naglašeni izričajni minimalizam i, napokon, problemski i aktivan  odnos naspram prostora. Nećemo pogriješiti konstatiramo li kako je Galić u svoja promišljanja nedvojbeno ugradio iskustva skupine EXAT 51, baš kao i desetak godina mlađega pokreta Novih tendencija, ali nipošto bespogovorno ih apsolutizirajući, nego odmjereno i inteligentno prilagođavajući svome vlastitu mentalitetu. A taj mentalitet nije bio voljan - već je naznačeno - trajno i u potpunosti odreći se organičkih formi i asimetričnih kompozicija čije su dinamika i logika nerijetko, iako nipošto nužno i uvijek, proizlazile iz njihovih, uvjetno rečeno, razigranih nepravilnosti.

Tijekom posljednjega desetljeća - a radovi što ih donosi ova izložba potječu upravo iz toga razdoblja - Mladen Galić medijski je posvećen ponajprije izradi slika i kolaža, dakle disciplinama sačinjenim od nešto dostupnijih materijala i sredstava za rad, koje su u izvođačkom smislu intimnije i na određeni način kontemplativnije. Devet izloženih slika na platnu pripadaju ciklusima Dan drugi, Dan treći te Sv. Gera, i svaka od njih na sebi svojstven način, a uvijek posredstvom kolorističko-oblikovnih dijaloga, propituje prostorne aspekte i mogućnosti plohe i/ili površine. Ono što u ovim Galićevim slikama možda ponajviše plijeni jest slikareva začudna sposobnost usuglašavanja kontrastno i tonski tretiranih kolorističkih sekvenci, pri čemu su prve uglavnom vezane uz formu, dok će druge izvirati iz namaza, odnosno tragova nanošenja boje, gdjegod nešto vidljivijih, a katkada posve diskretnih i jedva zamjetljivih. U svakom slučaju Galićevo novo i novije slikarstvo zrači zrelim vitalizmom, jasno svjedočeći o - bez obzira na formalno-medijske mijene za kojima je ovaj autor tijekom svoje više od polustoljetne karijere nadasve uspješno posezao - postojanosti jednog osviještenog i nadasve odgovornog pristupa umjetničkom stvaralaštvu.'' (Vanja Babić, kustos)

https://www.facebook.com/events/1412746782212791/