Demonstracijski crteži
Mnogi umjetnici kroz stoljeća izučavali su svijet i pojavnosti u njemu pokušavajući ih tekstualno objasniti i likovno predočiti na različite načine koristeći se vizualnim jezikom kojeg čine likovni elementi (točka, crta, boja, ploha, površina, prostor i volumen) i kompozicijska načela (ritam, kontrast, harmonija, ravnoteža i proporcija) te su nerijetko ta svoja iskustva, spoznaje i znanja prenijeli drugima. U tom slučaju umjetnik postaje umjetnik – predavač, on istražuje metode za svoja predavanja te što je moguće preciznije, osmišljava i ustanovljuje svoju metodologiju istraživanja i prenosi je svojim učenicama.
Kroz stoljeća tražio se „pravilan“ pristup poučavanju i odgoju kroz likovnu umjetnost što je ujedno postalo neiscrpan predmet rasprave umjetnika, pedagoga, psihologa i filozofa.
Do kraja devetnaestog stoljeća likovno obrazovanje temeljilo se na razvoju crtačkih vještina i vjernom prenošenju zadanog motiva na dvodimenzionalnu podlogu, odnosno na usavršavanju koordinacije oka i ruke, a već krajem istog stoljeća takav pristup doživio snažan zaokret.
Danas, područje likovnog obrazovanja očituje se u metodici likovne kulture u školskom predmetu Likovna kultura i Likovna umjetnost ili pak kroz mnogobrojne tečajeve i likovne radionice sa svrhom da se učenika/polaznika uvede u svijet umjetnosti. Upravo sadržaji ovih predmeta mogu oplemeniti i obogatiti sliku pojedinca o sebi samom i o svijetu u kojemu živi te potaknuti razvoj stvaralaštva i kreativnosti, kao načina mišljenja i djelovanja. Upoznavanjem vizualnoga jezika, razvijanjem vizualne pismenosti te posebice kroz praktičan rad u kojim se učenici/polaznici upoznaju alatima, medijima i raznovrsnim umjetničkim strategijama i konceptima, kojim istražuju, oblikuju i izražavaju, oni stječu kompetencije koje će im pomoći u razumijevanju složene vizualne okoline i osposobljavati ih za aktivno sudjelovanje u njezinu oblikovanju, kritičkome prosuđivanju i vrednovanju.
Izazove koje donosi rad s djecom i odraslima na području likovne/vizualne umjetnosti, s naglaskom na praktičan rad, u galeriji „Idealni grad“ predstavlja akademski slikar u nastavi Janko Ivčić. On svojim nizom linearnih i slikarskih crteža, kao i slikama skicuoznog karaktera demostrira likovni problem radom u likovnim tehnikama, analizirajući pritom kompoziciju za crtanje i/ili slikanje prema promatranju ili predpromatranju te kroz razgovor motivira polaznike za samostalan stvaralački rad. Svaki od crteža odgovara određenoj nastavnoj jedinici ili (pred)vježbi uz koju se nalazi tekstualno pojašnjenje što se demonstriralo. Time Janko želi promatraču približiti ne samo nastavnički aspekt likovnosti, nego locirati i potencijalne estetske momente koji se javljaju u ovakvim crtežima.
Bilo da se radi o strogom, mimetičkom crtačkom zadatku za odrasle ili o kreativnoj radionici za najmlađe evidentno je da nastavnici likovnog odgoja uvijek i sami ulaze u kreativni proces prilikom tumačenja likovnog problema.
Izazov je promatrati ove radove s jedne strane kao didaktička sredstva, a s druge, obzirom se radi o umjetniku – predavaču, kao umjetnička djela što ujedno postavlja pitanje može li se uopće umjetnost učiti i poučavati?
Vedran Markulin
