U Galeriji Vladimir Filakovac, do 31. ožujka, otvorena je izložba akademske slikarice Marcele Munger pod nazivom 'Između neba i zemlje'.
vrijeme: 14.03.2016.
mjesto: Crikvenica: Hotel ˝Kaštel˝
Marcela Munger svojim kolažiranim teksturama ponovno dokazuje i otvara sve mogućnosti preobrazbe raznih vrsta papira kao gradivnog materijala. Oblikovnom finoćom tematizira i aludira na scene iz kristološkog ciklusa (Prekrižje, Put, Raskrižje, Veronikin rubac, Vrijeme), otvarajući njihovo univerzalno iščitavanje. Materijalno prožimanje te sveobuhvatna slojevitost teksture stvara oblikovnu opnu kojom površina oživljava i egzistira u svojoj taktilnosti. Konture, obrisi, plohe, linije, potezi utiskuju se te bivaju vidljivima ističući osjetljivost materije.
Krhkost, poroznost te delikatnost kolažiranih tekstura svjedoče o nastajanju i prolaznosti, baš poput tijeka misli koje vode i bilježe ono intimno i suštinsko. Marcela Munger svojom likovnom semantikom lirske apstrakcije s elementima enformelističkog izraza kontinuirano pregovara samozatajno, ali snažno prisutno potičući asocijativnost. Prepoznatljivim senzibilitetom izrađuje svojevrsne privatne arhive gdje potez progovara ujednačenim ritmom i kompozicijskom smirenošću.
Slika i razmišlja u papiru. Taj medij joj je materijal i podloga, povod i inspiracija temeljem kojih izvlači različite psihološke vrijednosti. Kombiniranim tehnikama umnažanja, preklapanja, kolažiranja, lijepljenja, recikliranja, pomiruje stalnost i potrošnost prirodnih procesa. Intuitivno osjeća te predaje osjećaj vodeći tako dijaloge s prirodom, s duhovnošću, vjerom i kozmosom. Traga i pronalazi ono iskonsko i prvobitno čineći morfologiju svojega izraza, koji zazire od agresivnosti te proizlazi iz bjelina, iz čistoće, netaknutosti i početaka. Koristi suzdržan, umjeren i ublažen tonalitet pastelnih boja kojim podupire nježnost i suptilnost izraza, ali isto tako iscrpljuje temu do krajnosti.
Rastakanja na površini, reljefnost, vibrantnost, prozračnost, fluidnost, pridonose dinamici koja je postojana, ogledajući se u vremenu i prirodi kao vječitoj konstanti nadahnuća. Izloženim radovima Marcela Munger evocira i osvještava vlastiti svjetonazor, vjeru i poglede na životnu cikličnost. Autobiografskim pristupom propituje izvorno u pojmu ljepote i smrti. Gužvano, hrapavo, glatko u zemljanim i nebeskim tonovima, pod rukama Marcele Munger uvijek sadrži pozadinsku, promišljenu priču. Utišano upisuje vlastita značenja otvarajući pred promatrača raskrižje, putokaz kojim može krenuti kako bi barem na tren primijetio prostranstvo postojanja. Svoje motivsko ishodište tako pronalazi u tvarnosti materije, u opredmećenju ideje podložnoj raznim interpretacijama gdje podsvijest susreće ono svjesno uvijek pronalazeći suživot. Nebeski ili pak zemljopisni okviri prostiru se slojevito; u strukturi, gesti izraza i tumačenju, oponašajući život sam. Marijana Paula Ferenčić
