Izložba Tanje Deman: 'Horizont'

Horizont je intimna priča o moru u trenutku ekološke krize.
U kolektivnoj imaginaciji morska pučina i izolirani pučinski otoci su mjesto čežnje, kontemplacije, bijega, pa i spasa. No mogu li ova mjesta još uvijek ponuditi bijeg u vremenu globalnog zatopljenja i zagađenja?
Kroz ženski monolog, ovaj eksperimentalni filmski esej, snimljen na najudaljenijem izoliranom otoku Jadrana, na otvorenom moru, promatra praiskonski morski pejzaž i slojevite ekološke promjene mora koje ga okružuje.  -  Tanja Deman

„Tanja Deman se u svim svojim dosadašnjim, mahom fotografskim radovima, bavila ekološkim temama. U neprekidnom trvenju između čovjeka i prirode, on se pokazuje kao potpuno suvišan, čak smiješan u svojim antropocentričnim manifestacijama, ali zato ništa manje opasan u svom djelovanju. Ipak, Deman je optimist. Na završetku „Horizonata“ vraćamo se kadrovima čistog ushita prema fiktivnom beskraju prirodnih elemenata, zapravo, jedinom zoru beskraja koji nam je dan bez podizanja pogleda prema nebeskom svodu. Njen postupak zasniva se u jednakoj mjeri na estetskoj figuri sraza veličanstvene, vječne prirode s prolaznom ljudskom jedinkom kakvu poznajemo još od veličanstvenih pejsažnih kompozicija razdoblja romantizma, na krupnom dokumentarnom kadru svojstvenom angažiranoj reportažnoj retorici i konačno na sublimnim nadrealnim sekvencama interijera kojima  sugerira opće stanje duha.  Svi koji poznaju produkcijsku logiku filmske umjetnosti znaju koliko je po rezultat nezahvalno biti ograničen raspoloživim vremenom snimanja na izabranoj lokaciji. Kod autora koji kao Tanja Deman imaju visoko postavljenu ljestvicu estetske sofistikacije, rješenje je u precizno postavljenoj etičkoj komponenti rada. U svim ovim pogledima „Horizont“ je ispunio naša očekivanja, oči ljepotom, srca nadom, razum sviješću o dragocjenosti ravnoteže svijeta čije granice nisu dovoljno udaljene da ih zaobiđe naš bahati nemar. Nema dalje, nema još, nema druge prilike. Dosegnuli smo kraj.“  -  Branko Franceschi, kustos izložbe (iz eseja o izložbi)