Izložba Tihomira Matijevića u Zagrebu

"(...) Oplakivanje nestalog „duhovnog modela“ sve je vidljivije i u likovnim umjetnostima, pa je tako osječki kipar Tihomir Matijević u svom radu znakovitog naziva „Platon gleda Simpsone“ posegnuo za globalnim modelom cartoon-biheviorizma u kojem sjećanje na dane pripadanja nekomu i nečemu kao da je još uvijek živo. Riječ je, naime, o instalaciji koju sačinjavaju bijela poliesterska skulptura (grupni portret obitelji Simpson), drvena konstrukcija kao simulacija obiteljskog doma te (jestive) kokice razasute po podu naznačenog prostora (same kokice mogle bi biti sjajna slika halapljivog gutanja kognitivnih grickalica koje ne ispunjavaju ljudsku prazninu, ili wittgensteinovski rečeno - slika su nemogućnosti tehničkog rješavanja temeljnih životnih problema).

(...) Ispod maske pseudo-portretiranja snažno očitanje Memento mori konstrukcije nije moglo ostati skriveno. Budući da animacije kao modeli jednostavno nemaju svoje unutarnjosti niti osobne tajne, iz njih nisu mogli proizaći portreti (istinski portreti zahtijevaju uzajaman „transfer nutrina“ između osoba otvorenih u svojoj slobodi) [1]. No zato se (ne)gospodarenjem nad podsvjesnim ili nesvjesnim projekcijama vlastite nutrine u nežive stvari (animirane Simpsone) itekako moglo ostvariti ono što nazivamo umjetnikovim autoportretom, pa ako Platon u opisanoj instalaciji nekoga i „gleda“,onda je to umjetnik Tihomir Matijević." / Iz predgovora, Zlatko Kozina