Izložba Vesne Špoljar u Galeriji Principij

'Herbarij snova' Vesne Špoljar

Zbirka fotografija Vesne Špoljar nazvanih Herbarij snova jest slika misterija života, konzervirane ljepote ljudskoga tijela i cvijeta. Ustvari, autorica govori o ženskom tijelu, o svome tijelu. Čas je to stvarno tijelo, a čas je to torzo lutke gdje se uzastopnim nizanjem fotografskih slika gubi međusobna razlika i sve prelazi u  metaforu vlastitoga tijela.  Uronjenost ili sjedinjenost tijela s mnoštvom različitih  cvjetova, a katkada su to samo ruže, dovodi promatrača pred niz pitanja: Jesu li to biblijske ruže, jesu li to one ruže iz prapočela bez trnja koje poslije prvog grijeha dobivaju trnje kao razdjelnicu raja i svakodnevnoga ovozemaljskog života ili su to možda Jerihonske ruže? Bilo kako bilo,  Vesna se ne odriče ljepote života pa bila ona i sa trnjem ili bez njega.
Herbarij Vesne Špoljar jeste osobna iskaznica i duhovne i najdublje njene transcendentalne stvarnosti. Vesna se iz slike u sliku /namjerno ne kažem fotografije, jer je ovo više od fotografije/ propituje što jest tijelo po svim njegovim osnovama. Nije to suhoparno propitivanje tijela kao materije,  već ona propituje svoje tijelo kao dio vlastitoga identiteta. Je li ovo možda priča iz grčke mitologije o beživotnom tijelu lijepe nimfe kada joj Afrodita  daruje novi život, a bog joj je Dioniz svojim nektarom utkao božanski miris i tri je Gracije čine dražesnom, vedrom i gracioznom? Bog vjetra, Zefir, svojom snagom razgoni tmurne oblake da bi na kraju  Apolon obasjao nimfu vječnim zrakama oživljenu kao cvijet, tj. ružu. I tijelo i ruža u duhovnoj simbiozi Herbarija snova Vesne Špoljar ne  potvrđuju samo neprolaznu ljepotu već i život sam. Čak nije niti važno gdje je točka ishodišta -  u svjesnom ili nesvjesnom, u grčkoj mitologiji ili astralnom iskustvu autorice,  već je važan moćni i neuništivi kontinuitet čežnje, žudnje, nade, one snage koja nas čini zasanjanim u bespoštednom i  surovom svijetu.
Slojevitost Vesninog Herbarija proizlazi iz, kako se sama sjeća, njena iskustva, a to je bila  obaveza pravljenja herbarija u osnovnoj školi. Trebalo je prešati cvjetiće i drugo bilje na žućkastim papirima i uživanje je bilo u samom proces pravljenja herbarija premda se s vremenom osušeni i isprešani cvijet sasuo u prah.
Ovaj sadašnji Herbarij Vesne Špoljar  neće otići u prah,  već je nastao iz praha  i vrlo snažno emanira njeno iskustvo, želje, snove i sve ono što Vesnu čini vrsnom i osjetljivom kreativkom. (Borislav Božić, prof.)

https://www.facebook.com/fotoklubrijeka/