Izložba Zlatana Vrkljana u Gliptoteci

ISTINA U SLIKARSTVU
Nove slike Zlatana Vrkljana

Iz predgovora akademika Tonka Maroevića:

„Kako ovom novom izložbom Vrkljan nastavlja na motivskim i morfološkim premisama radova od prije nekoliko godina, svojim ću tekstom također pokušati nastaviti gdje sam prilikom predstavljanja „Zagrebačke škole“ stao. Svjestan sam da govorim o opusu u zreloj i zaokružujućoj fazi, da pišem o slikarstvu izrazite autoreferencijalnosti i metamedijske svijesti, da razmišljam o djelima velike metjerske uvjerljivosti i ništa manje imaginativne i refleksivne zauzetosti.

…za Zlatana Vrkljana istina u slikarstvu sadržana je podjednako u naravi pigmenta i veziva, u odsjaju ili zagasitosti površine, u gipkosti ili suzdržanosti geste, u evidentnoj ili latentnoj ikoničnosti, u preljevima ili kontrastima tonova, u odmjerenosti ili dinamičnosti raspoređenih elemenata itd.
Jednom riječju, Vrkljan također smatra kako služi istini slikarstva, ili je pak dostiže, kad ima povjerenja u vlastita sredstva i nastoji iskoristiti njihove raznovrsne potencijale, kad vidljivo i nevidljivo kaptira u odgovarajuće osjetljive prijemnike, kad optičke poticaje transformira u svojevrsna magnetna polja, kad sjećanja i uspomene prevodi u plošne znakove, kad želje i doživljaje interpretira kao vizualno ulančane i umrežene energetske emanacije.

Figurativno i apstraktno kod njega se nadopunjuju iznimnom prirodnošću, a tradicijsko i inovativno također se iznimno skladno prepliću. Svoja znanja i umijeća, kao i svoje dvojbe i neizvjesnosti, odavno je želio podijeliti s drugima, onako kako je u usporedbi s ostalima nastojao provjeriti i produbiti vlastita iskustva.

Kroz puna četiri desetljeća Vrkljan uspostavlja svoj kreativni (a ne puko interpretativni) dijalog sa svojim likovima – kako bi Baudelaire formulirao – svjetionicima, jer odavno su nastala i djela amblematičnih naslova, kao što su „Za Verrocchia“, „Za Velasqueza“ i „Za Testena“.
…Tipološki i količinski izložbom dominira serija portreta moćnih slikarskih individualnosti, već preminulih mogućih uzora i dragih kolega, a svaki je predstavljen u simbiozi prepoznatljiva fizičkog lika i karakterističnog ostvarenja, odgovarajuće stilske parcele.

…U punom posjedu ekspresivnih moći i metjerskih zahtjeva slikar je u stanju spustiti se i na razinu „žanra“, ponuditi nam tradicionalne obiteljske prikaze: „TZNSPF“ i „Šimraci“, odnosno genealogiju svoje repate pasmine: „Moje pseće društvo“. Umjesto zahtjevnijih i načelno zauzetijih radova, umjesto programatskih i mentalno radikalnijih slika, čini nam se sretno poantirati izložbu djelima veće komunikativnosti i svojevrsne popularizacije prikazivačke vještine, jer Vrkljanovo slikarstvo može djelovati i djeluje i na više razina.“

Izložba je otvorena do 3. srpnja.

https://www.facebook.com/events/409023172895587/