Otvorenje izložbe Jelene Sokić (everything is broken up and dances) + Letenjem protiv letargije, održava se danas, 29. ožujka, u 20 sati, u Greti.
vrijeme: 29.03.2016. 20,00
mjesto: Zagreb; Greta, Ilica 92
Ovu priču nemoguće je ispričati. Demonska je radost čovjeka koji pleše kroz svjetove. Jedini mogući odgovor je “da”. Točka preloma i promjene. Suprotnosti. Operativne redukcije. Sankcija sredstava daje veće mogucnosti. JESI ili NISI. Promjena, brzina, komplikacija. Svjetlost i čistina, milina i oštrina nježnosti. Onda opet ništa. Smetlište. Rane. Ruševine. Civilizacija. Šizofrena samovolja crteža, krik radosti. Kontrast. Mala žarišta uništenja. Na horizontu nepoznat planet, ljepota od koje pamet staje…
… pa kaže…latentne ruke i ljudskosti skrivene iza oblaka nadlinearnosti?…ma nemoj…e nije nego….Tu smo…svaki znak ukazuje na duboko unutarnje iskustvo s mjerom refleksija metajezičkih pitanja.Crtež,boja i kompozicija jest ovdje autohtono i po sebi dostatno likovno polje za ispitivanje ljepote svojih strukturalnih i senzibilnih vrijednosti.Ovdje je živi svijet mentalnih figura i krajolika koji u međuodnosima stvaraju dinamiku igre svojim izražajnim moćima.Svojim vitalnim i svježim realizacijama pobuđuju ushit…napokon jupiii! čuđenje i aktivaciju intuicije u svoj svojoj zaigranosti a ponegdje i spokoju.Potiču na daljnje istraživanje.Atmosferska snaga nas vodi u konstalacije njihovih raspoloženja kojima se transferira autoričina energija.Konstalacije ovih antropomorfnih prostora kao i svake figure,gdje najmanje i najveće postaje lice…pravo lice.Samo to lice ovdje nije samouvjetovano,nego i trenutno i nepredvidljivo…u potrazi za ljudskim i ljudskošču…
U svom sveobuhvatnom prikazu stanja svijesti na svakom platnu u svojem ambijentalnom lomu i ushitu autorica stvara,rastvara…otvara i zatvara svijest u svim dimenzijama i karakterima lica prostora. Ali tu nije riječ o simboličkim ili psihološkim silnicama koje naziru svijet onkraj…ovdje je ljudska figura i lice primarni pokretač u svom vječnom formiranju i deformiranju snagom svog vlastitog krvotoka.Centar zbivanja jest figura i figuralno,gdje je tu svaka dio cjelokupnog dinamičkog procesa….vidljivog i nevidljivog osjetilnog i nadosjetilnog u sveukupnosti ove cjeline,gdje svaki fragment prostora i lica nije samo zasebna senzacija več dio ovog krvotoka iz kojeg se rađa svaki ostali u njihovoj nerazdjeljivoj stvarnosti.Na neki način na ovim platnima se ukida i vrijeme u svojoj pravocrtnoj liniji, jer pogled nam je razvučen iznad teatralnog,šifriranog ili zrcalnog koje se uvijek razrješuje i razbija u svom ili svakom vremenu…jer ovdje je postignuta istodobnost prostora,lica i stanja u simetriji njihove svijesti…tu gdje je svaka mogućnost beskonačna….. (Miro Župa)
