Ksenija Kordić: 'Kupam se u muškim suzama'

 
„Kroz video u kojem autorica u kadi oblikuje skulpture od sapunice te 12 fotografija tih privremenih krhkih skulptura sa pridodanim naslovima, iščitavam(o) čitav niz ideoloških matrica, od onih koje ukazuju na različite oblike muške supremacije, patrijarhata kao institucionaliziranog seksizma koji se perpetuira kroz više ili manje suptilne tehnike kontrole, pitanja ženskog subjektiviteta i prava na dekonstrukciju tradicionalno (falocentrički) postavljenih doživljaja istog, kao i pomjeranja maskulinističkih definicija ženskosti. Svaki element rada uspješno se poigrava stereotipima medijskih prikaza žena i zaobilazi očekivanja koja su nam usađena kroz procese “unutarnje kolonizacije” odnosno, psihološke implementacije rodnih uloga koje služe održavanju patrijarhata. Kada i kupanje tradicionalno prizivaju toliko puta (kroz povijest umjetnosti i pornografiju) eksploatirane prikaze nagih ženskih tijela izloženih muškom pogledu, no autorica ovdje izvrće taj usustavljeni način gledanja, umjesto seksualiziranog objekta muškog pogleda ona prezentira samo kadar ruku koje oblikuju sapunicu. Sapunica iznenađujuće podsjeća na bijelu čipku i asocira nas na vjenčanicu, tradicionalni simbol ženske potlačenosti i objektifikacije, odnosno simbola ženske čistoće, poniznosti, skromnosti, pasivnosti. Skulpture od sapunice bilježi fotoaparatom te se metafora cijelog patrijarhalnog sistema iščitava i na fotografijama. Bjelina sapunice kontrastirana je sa crnom pozadinom i ogoljena stvara apstraktne oblike i simbole koji podsjećaju na svašta, no svoje značenje dobivaju kroz naziv, kroz jezik.  Samim time naziv postaje integralni dio rada. “Bratstvo i sestrinstvo”, “Otac, svodnik, Bog“ samo su neki od naslova koji su vezani uz “ideološke demagoške antiženske mantre”, kako ih opisuje autorica. Repliciranjem određenih riječi i pojmova patrijarhalnog sustava, autorica ispituje koliko se naše viđenje stvari fiksiralo, prepoznajemo li hegemonske oblike unutar sustava (pa i jezičnog), jesmo li osvjestili neke pojave u društvu: ona je ironična, a na nama je da iščitamo ili ne, jer svi smo uronjeni u društveno konstruirane dominantne diskurse. Ono što autoricu zanima jest osvješćivanje našeg pogleda na stvari koje se imenuju prirodnim, logičnim, samorazumljivim, pogleda na nepravedni hijerarhijski društveni poredak, i to u sadašnjem trenutku, epohi neoliberalnog korporativnog kapitalizma u kojem nam je prividno dana moć da neovisno odlučujemo o svojoj sudbini.
 
Pisanje ovog teksta pretvorilo se, ne u propitivanje nužnosti postojanja feminizma danas, već u potrebu da se po ne znam koji puta, ta nužnost potvrdi.  Vrijeme koje nam je donijelo (ponovnu) borbu za osnovna prava žena, od reproduktivnih do ekonomskih, vrijeme je u kojem nije izlišno ni po ne znam koji puta ponoviti razliku spola i roda i sve implikacije koje ta razlika usustavljuje u trenutnom društveno-političkom momentu.“ (iz teksta Tanje Špoljar)
 
Ksenija Kordić rođena je 15.3.1979. u Sisku. Živi i radi u Zagrebu. 1997. maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na slikarskom odsjeku, a iste je godine upisala Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek, gdje je i diplomirala 2004. u slikarskoj klasi profesora Miroslava Šuteja. U svom radu istražuje područja novih i najnovijih medija (eksperimentalni video, video instalacija, 3D oblikovanje i animacija, performans, fotografija i sl.), a tematski je zaokupljena ljudskim pravima, etikom, aktivizmom i religijom te identitetom. Radi kao scenograf i ilustrator za Croatia Film, Mozaik knjigu i dr., kao profesorica likovne kulture u osnovnoj Montessori školi, organizira likovne radionice za srednje škole, a profesionalno se bavi i fotografijom te dokumentira razna umjetnička zbivanja. Članica je HDLUa i HZSUa.
 
Više o izložbi pogledajte na Facebook stranici AK galerije ili Facebook događanju.

Izložba je jednodnevnog karaktera.
 
Projekt su sufinancirali: Grad Koprivnica, Ministarstvo kulture RH.