Margareta Lekić – Šuma

Postavljajući pitanja o odnosu prirode i tehnologije u današnjoj civilizaciji (post-industrijskom dobu usmjerenom kontroli tehnologije), umjetnica svojim radovima oponaša stvarnost-prirodu, proizvodeći drugu stvarnost kojoj je cilj prikazati artificijelnu prirodu. Pri tome koristi instalacije koje uključuju umjetne materijale i gotove, industrijski proizvedene predmete izvanumjetničkog podrijetla, videoprojekcije i tehnološki napredne elektroničke naprave, kojima nastoji naglasiti uporabu tehnologije u suvremenom, tehnološki razvijenom društvu, u funkciji čovjekova ovladavanja prirodom. (…)


Ludički momenti manifestiraju se i kroz interaktivni karakter drugih instalacija i radova. Interakcija posjetitelja s djelom ostvaruje se prolaskom pokraj instalacije, čime ona postaje pokretna (Lišće 1, Lišće 2, što „raste in vitro, u sterilnom laboratorijskom okružju kontroliranih uvjeta temperature i svjetlosti“), ili direktnim fizičkim kontaktom (Biljke na pumpanje). Svojstvo interaktivnosti, uključivanja promatrača/publike u samo djelo, njihova involviranja u umjetničko iskustvo, jedno je od specifičnih svojstava umjetničkog izričaja Margarete Lekić. (…) Instalaciju Puhanje maslačka čine dva elektronička uređaja s mogućnošću reprodukcije videozapisa i dvije različite videosekvence u ponavljajućoj petlji. Nasuprot mobitelu, na kojemu se reproducira loop snimka maslačka koji se neznatno pomiče, postavljen je tablet, koji opetovano reproducira videosnimku autorice koja isti maslačak pokušava otpuhati, ali ne uspijeva. U ovako paradoksalno konstruiranoj (simuliranoj) bitki čovjeka protiv prirode, priroda pobjeđuje. (…)

Simboličke konotacije ovoga rada – tehnologija koja spašava prirodu od uništenja – autorica postavlja kao lajtmotiv cjelokupne izložbe. (…) Svojim novim radovima Margareta Lekić želi potaknuti na razmišljanje o značenju i smislu življenja u svijetu kojim dominira suvremena tehnologija, navodeći na shvaćanje o nerazdvojivosti čovjeka kao bića prirode i prirode tehnološkog progresa. Izložbu obilježava stav umjetnice o tehnološkom napretku kao nužnom i neosporivom, odnosno nečemu što ne dovodi do dehumanizacije: Ljudsko i neljudsko više se ne smatraju suprotnima, nego paralelnima: suvremeni je čovjek shvatio da ga tehnologija može uništiti i zato djeluje na unapređenju pozitivnog odnosa spram prirode, vlastitog bića i kulture, te na razvijanju pozitivnog gledanja na mogućnosti tehnološke kreacije. (…) Strah od tehnologije je neutemeljen; čovjek je prirodno biće i njegov pokušaj da u potpunosti zamijeni prirodu tehnologijom besmislen je, jer će tehnologija uvijek biti u službi čovjeka, a ne obratno. Napretkom tehnologije neće doći do nestanka bitka, a samim time i nestanka umjetnosti, filozofije, poezije, niti do dehumanizacije društva. Iz teksta predgovora Daniela Zeca

Margareta Lekić rođena je 1982. u Osijeku gdje živi i radi. Članica je HDLU-a Osijek, HDLU-a Zagreb i HZSU-a. Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Zagrebu, na Odsjeku kiparstva, a na istoj akademiji trenutno je na doktorskom studiju, također na Odsjeku kiparstva. Zaposlena je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Dobitnica je brojnih nagrada i stipendija. Studijski je boravila u SAD-u, Austriji i Francuskoj. Od 2005. do danas sudjelovala je na devetnaest samostalnih izložbi, te na više od četrdeset skupnih izložbi.