Jedan od najvrjednijih predmeta iz zbirke oružja - Tarča husarska, štit iz 16. stoljeća, nakon opsežnih konzervatorsko-restauratorskih radova ponovno je izložen u stalnom postavu Muzeja grada Splita.
vrijeme: 10.12.2020.
"Tarča predstavlja izuzetno rijedak primjerak, ne samo u hrvatskim nego i u europskim okvirima. Projekt konzervacije i restauracije predmeta je bio jako složen a stručni tim u sastavu Marta Kotlar, Joško Bogdanović i Sanja Serhatlić koja je bila voditeljica projekta u svakom je pojedinom materijalu na predmetu pristupio odvojeno s posebnom pažnjom i stručnošću. Rezultat nije izostao, a Tarča je ponovno zasjala u svom punom sjaju", ističu iz Muzeju.
Tarča je iz zbirke splitske plemićke obitelji Capogrosso Cavagnin (Kavanjin), nepravilna je četvrtastog oblika, kombinacija je metala i kože, a na njoj je grb obitelji. Postupak restauracije je trajao godinu dana u Dubrovačkoj restauratorskoj radionici. Muzej grada Splita ima u svom fundusu dva primjerka štitova tarči husarskog tipa koje su izuzetno rijetkog oblika.
Izložba "Fragmenti prošlosti carske palače u Splitu" 22. prosinca
Iz Muzeja najavljuju da će 22. prosinca u Podrumima Dioklecijanove palače biti otvorena izložba "Fragmenti prošlosti carske palače u Splitu" na kojoj će biti predstavljeni nalazi ulomaka pokretnih kamenih spomenika deponiranih u prostorijama Podruma Dioklecijanove palače, a odabrana su i obrađena pedeset i tri kamena fragmenta koja pripadaju konstruktivnim, arhitektonskim i dekorativnim elementima posljednje carske rezidencije Dioklecijana.
Kako ističu iz Muzeja, kasnoantička carska rezidencija diviniziranoga cara i tvorca tetrarhije nepresušno je vrelo u proučavanju kasnoantičkoga graditeljstva. Prvu idejnu rekonstrukciju Dioklecijanove palače, napominju, izradio je još 1712. austrijski arhitekt Johann Bernhard Fischer von Erlach, jedan od najistaknutijih predstavnika europskog baroka.
"Splitsko impozantno zdanje cara Dioklecijana postaje izvor inspiracije predstavnicima novih klasicističkih strujanja u umjetnosti 18. i 19. stoljeća. Vidljive ostatke objekata Dioklecijanove palače opisali su brojni strani laički i stručni ljubitelji antičke umjetnosti u ilustriranim putopisima. Prvo znanstveno istraživanje carske Palače provodi 1757. godine škotski arhitekt Robert Adam sa slikarom C. L. Clérisseauom", navode iz Muzeju.
Sredinom 19. stoljeća prvi splitski konzervator i arhitekt Vicko Andrić izradio je arhitektonske snimke sačuvanih dijelova Palače i manjeg dijela zapadnih podrumskih dvorana. Njegovo djelovanje od 1883. godine nastavlja don Frane Bulić, utemeljitelj hrvatske arheološke znanosti čijom je zaslugom sačuvana struktura Dioklecijanove palače uknjižena kao vlasništvo grada Splita. Tada se poduzimaju opsežni radovi na konsolidaciji kupole Vestibula, otvara se stubište ispod Vestibula, učvršćuje se trijem Mauzoleja i protiron Peristila, a provodi se i restauracija zvonika prema projektu austrijskog arhitekta Aloisa Hausera, ističu iz Muzeja.
"Početkom 20. stoljeća, detaljnijim istraživanjima arhitekata Georgea Niemanna i Ernesta Hébrarda, izrađen je plan podrumskih prostorija s preciznijim rasporedom, brojem i oblicima novootkrivenih zapadnih prostorija, dok je na istočnom dijelu istraživanjima utvrđeno postojanje središnjega kompleksa. Proučavaju i tehnički dokumentiraju postojeće stanje vidljivih dijelova Dioklecijanove palače, što rezultira objavom dviju kapitalnih monografija s detaljnim tlocrtima i presjecima Palače, crtežima dekorativnih arhitektonskih elemenata, detaljnim opisima i crtežima izvornoga pretpostavljenog stanja Dioklecijanove palače", zaključuju. (Hina)
