Najava izložbe Vladimira Vrljića Ankina u Slavonskom Brodu

Slikarstvo Vladimira Vrljića Ankina osigurava trajnu poveznicu između promatrača i prirode, otkrivajući duboko poštovanje prema čudu pejzaža. Njegovi ciklusi ulja s motivima krajobraza odaju snažan doživljaj skladne ljepote koja ne prestaje nadahnjivati. Vrljić Ankin je pejzažist u punom smislu riječi, stvaratelj koji kroz boje i oblike otvara prozor u svjetove netaknute prirode, gdje čovjek nije središnja figura, već tek tihi promatrač koji uči iz njezine čistoće i iskonske harmonije.
Vladimir Vrljić Ankin rođen 1950. godine u Garčinu pokraj Slavonskog Broda. 1971. godine, upisuje studij Hrvatskog jezika i književnosti te Filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
1978. godine, počinje učiti slikarstvo u ateljeu znamenitog profesora Vilima Svečnjaka te se nakon četiri godine učenja osamostaljuje. Već 1980. godine, Ankin postaje članom Zajednice umjetnika Hrvatske. Svoje je stečeno znanje i iskustvo proširio na studijskom putovanju u Francuskoj, 1984. - 1985. godine, gdje izlaže samostalno i skupno.
Vladimir Vrljić Ankin je, 1991. godine, postao članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a tada je objavio i grafičku mapu “Drinske elegije”. U izdanju Matice hrvatske, 1999. godine, objavljena mu je monografija, a autor je Enes Quien.
U monografiji “Vladimir Vrljić Ankin”, Quien ističe kako je Ankin započeo, svoj slikarski put, s pejzažima u čistoj otvorenoj kolorističkoj gami, ali pritom nije zanemario principe sezanizma i fovizma te se, postepeno, otvarao prema ekspresionizmu.
Godinama je Ankin tražio načina kako da izrazi svoje shvaćanje svijeta koje izražava rečenicom: “život mi nije imetak, nego sklad kojeg mi je posudio svemir”. Najčešći motivi njegovih slika su aktovi, portreti, autoportreti, mrtva priroda, erotika, pejzaži, prizori morskih pučina i obzora. Također, Ankinove slike imaju visoku razinu reinterpretativne svježine koja je utjelovljena u snažnoj ekspresivnoj gesti s uravnoteženim odnosom boja.
Upravo zbog toga, brojni su likovni kritičari isticali kako je kolorizam najvažnija sastavnica njegova slikarstva, ali unutar svojstvena stila i prepoznatljivog rukopisa.