Program pod nazivom 'Nisam lutka na navijanje' (tri ženska glasa iranskog pjesništva) u kojem sudjeluju Darija Žilić, Azra Abadžić Navaey i Ebtehaj Navaey, uz jedinstveni zvuk lutnje i defa Dražena Franolića i Kamenka Ćulapa održat će se u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u četvrtak, 18. prosinca, s početkom u 19 sati.
vrijeme: 18.12.2014. 19 h
mjesto: Zagreb, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5
Parvin Etesami (1907. – 1941.)
Najznačajnija perzijska pjesnikinja prve polovice 20. stoljeća. Rođena je u Tabrizu 1907. godine. Na poticaj svog oca zarana ulazi u svijet poezije. Modernističke tendencije u perzijskom pjesništvu nisu ostavile gotovo nikakva traga na njeno stvaralaštvo; formom i sadržajem slijedi klasičnu pjesničku tradiciju. Pisala je kaside, gazele, mesnevije i druge klasične vrste, a posebno se proslavila uspješnim poemama u formi dijaloga (monazara), poučnim pričama, basnama i alegorijama. Osim lirskih sadržaja, bavila se uglavnom moralističkim i društvenim temama. Filozofsko-didaktičkim stilom i lakoćom izraza smatra se nasljednicom Sadija i Nasir-i Husreva. Za svog kratkog života stekla je veliku popularnost u narodu. Umrla je 1941. godine.
Foruk Farohzad (1935. -1967.)
Najistaknutija pjesnikinja 20. stoljeća i jedno od najvećih imena suvremenog iranskog pjesništva. Rođena je u Teheranu 1935. gdje je završila srednjoškolsko obrazovanje. Pjesme je počela pisati u ranoj mladosti. Nakon dvogodišnjeg braka s književnikom, rastaje se i vraća u Teheran kako bi se u potpunosti posvetila poeziji. Kao rastavljena žena i pjesnikinja liberalnih nazora, Foruk je nailazila na otpor i neprihvaćanje u još uvijek vrlo tradicionalnom društvu. Zbog snažnog prizvuka feminizma, ispovjednog tona, neskrivenog iznošenja intime i otvorene pobune prema tradicionalnim vrijednostima svojim je stihovima redovito izazivala kontroverze i polemike. Nakon početničkih traženja u prve dvije zbirke, Zatočenica (1955.) i Zid (1956.), uspjela je izgraditi prepoznatljiv pjesnički stil i zadobiti naklonost kritike i čitatelja. Kasnije zbirke, Pobuna (1957.) i Drugo rođenje (1963.) naznačile su duboke promjene u odnosu na dotadašnje konvencije modernog iranskog pjesništva.
Krajem pedesetih putovala je po Europi i započela se baviti filmom. 1962. godine snimila je svoj prvi samostalni film, „Kuća je crna“ za koji je primila brojne međunarodne nagrade. Poginula je u saobraćajnoj nesreći 1967. godine u Teheranu, na samim počecima svojih uspjeha.
Simin Behbahani (1927. – 2014.)
Ugledna pjesnikinja i književna ikona suvremene iranske inteligencije. Rođena je u Teheranu 1927. godine, u uglednoj obitelji pjesnika i književnika. Pod utjecajem stila Nime Jušidža eksperimentirala je s tradicionalnim pjesničkim oblicima, posebno gazelom. Nekonvencionalnom prilagodbom novih poetskih sadržaja na klasičnu formu gazela stvorila je jedan od najosebujnijih pjesničkih opusa u perzijskoj književnosti 20. stoljeća, ali i doprinijela povijesnom razvoju ove najklasičnije pjesničke vrste. Dva puta bila je kandidat za Nobelovu nagradu iz književnosti; primila je više uglednih nagrada (kao borac za slobodu govora u Iranu, 1999.; priznanje za poeziju Simone de Beauvoir, 2009.). Predsjednica je Iranskog društva pisaca. Objavila je više zbirki poezije: Slomljena lutnja (1951.), Otisak (1954.), Mramor (1961.), Linija brzine i vatre (1980.), Ravnica Aržan (1983.), Jedan prozor slobode (1995.), Možda je Mesija (2003.) i druga djela. Umrla je u 2014. godini u Teheranu.
Programska knjižica
