Zbornik radova sa znanstvenoga skupa o slovačkom biskupu i preporoditelju Stjepanu Moysesu 'Med Hrvati stanak moj!', održanom u Matici hrvatskoj 2018. godine, koji je uredila Zrinka Stričević-Kovačević, objavila je Matica hrvatska.
vrijeme: 04.01.2021.
Biskup Stjepan Moyses (1797.–1869). studirao je filozofiju u Trnavi i teologiju u Pešti, gdje je 1819. diplomirao. Od 1830. do 1847. bio je profesor filozofije i grčkog jezika na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu. Kao revizor i cenzor zagrebačkih knjiga, novina i časopisa (1837.–43.) pomagao je hrvatski narodni preporod te bio jedan od suosnivača Matice ilirske.
Od 1847. bio je zagrebački kanonik i kaptolski zastupnik na zajedničkome hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu. Godine 1848. ban Josip Jelačić imenovao ga je predsjednikom Odbora za školstvo i bogoštovlje u Banskome vijeću, a biskup Juraj Haulik ravnateljem zagrebačkoga sjemeništa i zaklade nemoćnih svećenika.
Od 1849. do 1850. bio je član hrvatskog povjerenstva u Beču, koje je trebalo savjetovati vladu o budućem uređenju države, a 1851. postavljen je za biskupa u Banskoj Bystrici. Bio je prvi predsjednik Matice slovačke (od 1863. do smrti).
Priređivačica napominje kako između hrvatskoga i slovačkog naroda postoje čvrste i specifične veze. Prijateljstvo, naklonost i bliskost podcrtavaju slična igra sudbine kroz povijest, zajedničke osobnosti, hrvatski i slovački jezik, kao i hrvatska manjina u Slovačkoj i slovačka manjina u Hrvatskoj, ističe i dodaje kako Slovake i Hrvate posebno povezuju stoljetna nastojanja za nacionalnim oslobođenjem.
Podsjeća kako su stoljećima živjeli u istim državama – Ugarskom Kraljevstvu, Habsburškom Carstvu i Austro-Ugarskoj Monarhiji. Uzajamno su branili svoje domovine od turskih najezda i odupirali se germanizaciji i mađarizaciji, dodaje.
Naglašava kako su slične sudbine prolazili i između dva svjetska rata, tijekom Drugog svjetskog rata te nakon njega.
Ističe kako bogate veze između Hrvata i Slovaka postoje i na području crkvene povijesti te dodaje kako je Katolička crkva poticala međusobnu vjersku i duhovnu, ali i obrazovnu i kulturnu suradnju.
Svećenici, biskupi, nadbiskupi i kardinali gradili su mostove prijateljstva između dvaju naroda, piše priređivačica i dodaje kako zaslužnim Slovacima u području crkvene povijesti, školstva i kulture pripada neupitno i slovački biskup Stjepan Moyses, koji je 22 godine proveo u Zagrebu.
Kao profesor Kraljevske akademije u Zagrebu (1829.–1847.), naglašava, potpomagao je uvođenje tečaja hrvatskog jezika, a s mjesta cenzora hrvatskih knjiga (1837.–1843.) podupirao je hrvatska nastojanja pa je u izvješću Bečkom dvoru isticao potrebu tiskanja hrvatskih novina.
Napominje i kako je bio kanonik Zagrebačkoga stolnog kaptola (1847.), član prve hrvatske Jelačićeve vlade u Zagrebu (predsjednik saborskog odbora za kulturu i školstvo) i banov izaslanik u Beču, pri čemu je uvijek zastupao hrvatske interese.
Kasnije je, podsjeća, kao slovački biskup u Banskoj Bystrici i utemeljitelj i prvi predsjednik Matice slovačke (osnovane 1863. godine), nastavio razvijati suradnju i prijateljstvo između slovačkog i hrvatskog naroda.
U povodu 220. obljetnice njegova rođenja održan je u Matici hrvatskoj 2018. znanstveni skup posvećen njegovu životu i radu.
U interdisciplinarnom zborniku radova s toga skupa objavljeno je deset priloga uglednih hrvatskih i slovačkih znanstvenika i kulturnih radnika - Željka Holjevca, Gjure Deželića, Agneze Szabo, Stjepana Sučića, Alojza Jembriha, Vlaste Švoger, Vlade Mikšića, Michaela Šatkova i Dubravke Sesar. (Hina)
