Iz tiska je izišla nova zbirka pjesma 'Tempus fugit', istaknutog hrvatskog pjesnika Franje Džakule koji živi u Đakovu. Nakladnik knjige je Društvo hrvatskih književnika, a knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
vrijeme: 14.06.2021.
O zbirci:
Najnovija zbirka pjesama Franje Džakule potvrđuje još jednom tematsko-motivsku raznolikost, formalnu raznolikost i refleksivnost, kao pjesnički otisak. Pogovor zbirci napisal je dr. sc. Vlasta Markasović, vrsna pozbavateljica Džakulina opusa, koja je uredila i njegovu prvu zbirku Razglednice iz 1998.
U pogovoru ističe:
„Džakula je i u ovoj zbirci odan klasičnom pjesništvu u kojemu se polazi od afektivne podloge i od percipiranja poetičkih slojeva te formalne raznolikosti od slobodnoga stiha do vezanoga u sonetu ili strofičnim pjesmama sastavljenima od katrena.
Naslov zbirke odabran je prema najdosljednijoj niti poveznici svih ili barem većine pjesama, a to je prolaznost ljudske egzistencije, njezina temporalnost. Vrijeme leti i briše za sobom tragove, koje pjesnik želi očuvati i zabilježiti. (…)Raznolikosti ove zbirke ne pridonosi samo izmjena vezanog i nevezanog stiha, već i multitematičnost. Džakulina poezija je prepoznatljiva neovisno o formi. On je tankoćutni autor koji je sposoban proniknuti iza naizgled običnoga i svakodnevnoga prizora ili događanja. Također, on je izrazito refleksivan pjesnik, ali ne pomoću pretjerane uporabe apstraktnoga vokabulara. Propitkivanja velikih tema bitka, vremena, ljudskosti, pravednosti, religioznosti, i suosjećanja odvija se preko izrazito metaforičnih slika. On na svojevrstan način propitkuje recipijentov društveni i moralni habitus, dira u najskrivenije zakutke spoznaje i potiče gnoseologiju metafizičke prirode bitka, razotkriva zablude i grijehe prema prirodi i u međuljudskim odnosima. Njegove pjesme imaju poentu koja je upućujuća uvijek na humanistički i ekološki način doživljavanja svijeta i čovjeka. Pjesnički tekstovi ove zbirke, čak i kada su kritički, ogorčeni ili pesimistički potiču na suosjećanje prema patnji, na zajedništvo i nenasilje. Njegov slabi subjekt razotkriva se ispovjednim tonom ne samo zbog vlastitoga olakšanja u tekstu, nego i da bi uvijek upozorio kako svijet učiniti boljim. Dijeljenje emocija s recipijentom vodi uvijek u tome pravcu. Iako su intonacije u ovoj zbirci nešto dublje i tamnije od onih u ranijima, razlog je jasan – upozoriti na sve što je lijepo, plemenito i uzvišeno, nasuprot prolaznosti, usamljenosti i smrti.
