U MaMi, od 11. do 16. lipnja, održava se simpozij Poiesis, na kojem gostuju važni teoretičari koji će raspraviti o značaju pojma proizvodnje u umjetnostima. Skup će popratiti raznovrstan umjetnički program - projekcija filma Olega Tchernya, pjesnički performans Angele Rawlings, plesna izvedba Marjane Krajač te koncert Davida Grubbsa & Andree Belfija.
vrijeme: 11.06.2015.
mjesto: Zagreb; net.kulturni klub MAMA, Preradovićeva 18
Poiesis znači stvaranje. Ali što to znači stvaranje?
Znači, između ostalog, to da poetika nije ograničena samo na područje književnosti. Gdje ima stvaranja, ima i poetike: teorije formalne prakse proizvodnje. Kad se u prvom tomu Kapitala uputimo prema 'skrivenom mjestu proizvodnje', tad smo se uputili prema području poiesisa i to zato što stvaranje nije samo pojedinačni autorski pothvat. Ono što će biti stvoreno, i način na koji će biti stvoreno, ovisi o konfiguraciji društvenih i tehničkih snaga što znači da se sve prakse umjetničkog stvaranja—film, kiparstvo, slikarstvo, arhitektura, izvedbene umjetnosti, poezija, itd.—odvijaju na zajedničkom, neravnom terenu historijske determiniranosti. Poetika, ovako shvaćena, može biti promišljanje međusobne historijske determiniranosti umjetnosti—kao što pokazuje Poetika društvenih oblika, još nezaključeni projekt Fredrica Jamesona. Teorija i praksa stvaranja, poiesis, presijeca pojedinačne umjetničke oblike te pritom, prelazeći preko granica pojedinih medija, institucionalnih okruženja i disciplinarnih protokola, povezuje metode i materijale diskrepantnih proizvodnih praksi te artikulira njihove zajedničke pojmovne, formalne i ideološke probleme.
No, budući da se odnosi i na poeziju, razumijevanje poiesisa također nam pomaže da pristupimo poetskom jeziku u njegovom vlastitom elementu. Taj element ne može biti jezik po sebi: jezik se neprestano stvara i proizvodi — proces njegove proizvodnje uvijek je u tijeku. Filologija proučava povijest jezika, uvijek tekući proces njegove proizvodnje. Ali, kako ističe Werner Hamacher u knjizi Minima Philologica, objekt filologije —jezik—također je medij u kojem se njeno proučavanje odvija te ona, upisana u beskonačno refleksivnu strukturu, neprestano stvara ono što proučava. To je područje poiesisa i upravo zato Hamacher kaže da 'filologija svoj temelj pronalazi u poeziji'. Poezija je ono neprestano izvanjsko jezika i to kao unutrašnji proces njegove proizvodnje: stvaranje onog što će biti jezik od onoga što je jezik. 'Poezija se', piše Celan u Meridijanu, 'održava na margini sebe same', a ta margina nije samo njezina, nije samo margina poezije, nego i margina samog jezika.
Poiesis, stvaranje, proizvodnja neraskidivi su od rada na margini, od izlaganja danosti jezika onom što je izvan njega ne samo putem stalne rekonstitucije onog što jezik jest, nego i putem izlaganja jezika onom što nije jezik: drugim medijima formalne artikulacije i historijskim determinacijama koje ga uvjetuju. Kao rad na marginama, naš simpozij bit će posvećen teoriji i praksi poiesisa kao neprestane proizvodnje oblika pri čemu oblik neće biti shvaćen kao nešto što pripada jednom jeziku, jednom mediju, ovoj ili onoj umjetnosti, nego prije kao invencija onoga što bi oni mogli biti. Nathan Brown
Raspored
