Mogućnosti za '21 je projekt MSU-a niknuo iz želje za suradnjom s umjetnicima najmlađeg naraštaja kao i s njihovim profesorima sa zagrebačke Akademijom likovne umjetnosti.
vrijeme: 29.04.2021.
Riječ je o potrebi za suradničkim odnosom koji organski niče iz usmjerenosti MSU-a prema Akademiji, mentorskom djelovanju profesora ali i radu kustosa s umjetnicima. Radna grupa
Mogućnosti za '21, profesori Mirjana Vodopija, Ana Hušman, Danko Friščić i kustosica MSU-a Leila Topić, analizom studentskih radova odabrali su projekte eksperimentalnog i multimedijskog značaja imajući na umu kultni projekt kustosa MSU-a Davora Matičevića „Mogućnosti za '71“ koji je 1971. predstavio ambijentalne radove tada mladih autora poput Sanje Iveković, Jagode Kaloper ili Brace Dimitrijevića. I dok je tadašnji zadatak kustosa i umjetnika bio reorganizirati urbanu strukturu Gornjega Grada, današnji je zadatak redefinirati organizacijske prakse Muzeja usvajanjem novih formi izložbene politike, razmjene znanja ali i proizvodnje novih odnosa između kustosa, umjetnika i publike.
Prvo izdanje višegodišnjeg projekta
Mogućnosti za '21 počinjemo
u četvrtak, 29. travnja performansom Elene Štrok (r. 1996.) „One Rakia for the Dead“ s početkom
u 18 sati ispred ulaza u Muzej. Cilj je umjetnice glazbom, razgovorom i gestom ostvariti nove odnosno posebne veze s publikom temeljene na tradiciji ljekovitih biljaka i potencijalima domaće rakije.
Po izvedbi performansa, u MSU Black boxu predstavit će se radovi troje autora.
Sanja Bistričić (r.1982.) predstavlja emocijom nabijenu audio-video instalaciju „Mislim da se sjećam“ u kojoj kolažira sjećanja, pronađene obiteljske snimke i zvučne zapise kako bi istražila granice preplitanja autofikcije i istinskih sjećanja.
Tea Ivković (r. 1992.) u prostorno - zvučnom ambijentu naslovljenom „Kako prestati a ne nestati“ povezuje unutarnja previranja i kognitivne mehanizme koji potom pokreću sjećanje koje ona materijalizira rezovima na papiru. Prostorne forme autorica naziva „ožiljcima“ jer je riječ o pukotinama, posjekotinama i urezima koji su izravno povezeni s njezinim duboko proživljenim dojmovima promatranja svijeta unutarnjim okom. Transformirani gestama i intervencijama skalpelom na papiru „ožiljci“ dolaze do izražaja pažljivom postavom svjetla koje ističe njihovu dubinu i formalnu raznolikost.
Branimir Štivić (r. 1991.) u instalaciji „Kartografije vjetrenja“ koja je nastala kao rezultat dugotrajnog istraživanja medija zvuka, uz video zapis, računalne kodove i pneumatske naprave propituje svojstva zraka, izmjenu tvari odnosno ljudsko tijelo kao opnu koja dijeli i istodobno spaja vanjsko i unutrašnje proizvodeći pritom začudne zvučne-vizualne efekte.
Autorica kustoske koncepcije: Leila Topić
Radna grupa
Mogućnosti za '21: Ana Hušman, Danko Friščić, Mirjana Vodopija, Leila Topić
www.msu.hr
