Ružica Dobranić, Marija Knezić, Ivana Ognjanovac: Sasvim privatno

Izložbom Sasvim privatno tri mlade autorice, Ružica Dobranić, Marija Knezić i Ivana Ognjanovac u prostoru Galerije Vladimir Nazor insceniraju fiktivni stambeni, dakle privatni prostor i neke njegove dijelove koji na mikrorazini postaju poprištem bitke za moć među ukućanima: kuhinja, kupaonica, spavaća soba, dječja soba, tavan. (…)
Teritorij cjelokupne izložbe razdijeljen je trakom koja na podu iscrtava tlocrt stana. Svakoj je umjetnici dodijeljena ne samo jedna soba, nego i po jedna funkcija kuće. No nije za očekivati da će se u svakoj prostoriji naći neko osobno tumačenje privatnog prostora. Prije možemo pretpostavljati da je riječ o potencijalnim dinamikama zauzimanja prostora, ali i, konačno, redefiniciji zadnje obrane osobnog. iz teksta Jasne Jakšić


Ružica Dobranić (Zagreb, 1989.), završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Trenutno je na diplomskoj godini grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Mirjane Vodopije. Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se skrivenim, potisnutim. Pokušava stvoriti intimne prostore u kojima se isprepliću prošlost, sadašnjost, budućnost. Polazišna točka rada su joj sjećanja i priče koje nemaju linearan tijek, već stvaraju različite oblike, labirinte, strukture. Prostore gradi od raznih predmeta, objekata, crteža pa oni postaju kompaktne scenografije unutar kojih lebde priče.

Marija Knezić (Zabok, 1988.) završava opću gimnaziju u Oroslavju, a 2008. upisuje Nastavnički odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Trenutno je na diplomskom studiju grafike u klasi Ines Krasić. Do sada je sudjelovala na nekoliko umjetničkih radionica i projekata te izlagala na nekoliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. U svome umjetničkom radu Marija Knezić interpretira svakodnevicu i njene banalnosti kroz interes za dnevne radnje koje prerastaju u rutinu, estetiku predmeta koje možemo naći na policama supermarketa, svome stanu i sl. Svoj umjetnički rad predstavlja kroz formu igre u koju su gledatelji pozvani sudjelovati. Oni svojom intervencijom oblikuju rad čineći da prikazana svakodnevica bude promjenjiva, nestalna, a često i bizarna i nadrealna, baš kakva ona zapravo i jest.

Ivana Ognjanovac (Vukovar, 1983.) je studirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Universitatea de Arta si Design – Cluj Napoca u Rumunjskoj. Od 1999. izlaže na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Godine 2012. nagrađena je na 2. trijenalu autoportreta u Galeriji Prica, Samobor. Njen stvaralački rad usmjeren je na istraživanje čovjeka i razine njegovog postojanja (društvenu, psihološku, biološku, duhovnu), na nasljeđe, kauzalnosti, međuljudske odnose, načine povezivanja i osobne granice/identitet. Najčešće se oslanja na perspektivu promatrača ili svjedoka koji se pismeno ili usmeno osvrće na prizor. Pri tome se koristi raznim medijima od slike/crteža, preko videa, do zvučnog zapisa. Cilj njezinog kreativnog promišljanja je propitati kvalitetu međuljudskih odnosa i razloge zbog kojih dolazi do blokada u komunikaciji te iste izložiti na kritičan, ali prije svega duhovit način.