Sa(n)jam knjige u Istri: otvorena Staza Boška Obradovića

 „Boško je pjesmom i gitarom razbijao monotoniju obiteljskih ručkova i uvijek se najviše družio s djecom i razveseljavao nas“, kazala je Emina Popović Sterpin, pulska pročelnica za kulturu, koja je i rodbinski vezana uz Boška, a okupljene je pozdravila u ime Grada Pule, pulskog gradonačelnika i svoje osobno ime.
 
„Boško je jedan od brjegova Pule, a imamo ih sedam kao Rim. Ovdje na Monte Zaru zaista imamo priču koju je oživio Boško Obradović, tu na stazi kojom je koračao moj i naš zubar i pjesnik po duši i karakteru, slobodarska duša, vulkanske, eruptivne energije, zaluđujuće zanimljiv, koji nas je prepoznao još kao klince i imao tu hrabrost da nas nauči slobodi stvaranja, kazala je povjesničarka umjetnosti i naratorica kulturne povijesti Pule Gorka Ostojić Cvajner. Iz bogatog nasljeđa koje je Boško ostavio Puli, izdvojila je njegovu magičnu originalnost koju je ugradio u MAFAF, kao i organizaciju prvog dočeka olimpijskog pobjednika Mate Parlova na pulskom Korzu.
 
„Ne rađaju se takvi ljudi često, a kada odu, valja ih slaviti. Klupica na Monte Zaru gdje je svakodnevno prolazio je minimum za maksimum kakav je Boško bio. No on ne bi bio takav da nije imao svoju Roz, svoju strpljivu, moćnu, malu, žilava, čvrstu suprugu Rozanu i svoju  kćerku divlju Magdu, pravu nasljednicu njegovog duha i intelekta. Jedinstvenu Magdu oblikovali su takav nevjerojatan otac i isto takva majka, hvala im, kazala je Gorka Ostojić Cvajner i kao predsjednica gradskog Odbora za utvrđivanje prijedloga imena ulica i trgova, istaknula da nikad ni jedna zamolba nije tako brzo riješena kao ovo inicijativa. „Ova staza otvorila je novi put da se zahvalimo časnim ljudima grada Pule“, zaključila je.
 
- Dan je burovit, upravo kakav je moj otac bio, kazala je Magdalena Vodopija i zahvalila Gradu Puli, pulskom gradonačelniku Filipu Zoričiću, Odboru za imenovanje ulica i trgova, a posebno Barbari Raunić iz Grada Pule, koja je u rekordnom roku odradila sve formalnosti i obimnu papirologiju da se upravo u vrijeme održavanja u 30. Sajma dogodi otvaranje Staze Boška Obradovića na Monte Zaru.
 
„Ovdje sam i dalje mala Magda s Monte Zara, mala Rozina i Boškova kći, mala kći velikog, dobrog oca, neobičnog i osebujnog. Boško je bio čovjek priča i uljepšavao je naše živote. Monte Zaro je bio njegov Camelot, njegov 'čarobni brijeg', njegova Arkadija. Tu nas je učio da Pulu gledamo s njenih visina i da dijelimo uzbuđenje ovog prostora. Nazdravimo Bošku, kazala je Magdalena Vodopija, a s razglasa na Monte Zaru puštala se glazba bendova i pjevača za koje je Boško napisao stihove - Anelida, Atomskog skloništa, grupa Tingl Tangl, Gori uši, Pepel in kri, te Alfreda Kocijančića, Lidije Percan, Tonija Kljakovića, Višnje Korbar, Jadranke Stojaković, Ive Kraljić…
Staza Boška Obradovića novi je pulski urbani toponim koji je upisan u pulski stradarij odlukom pulskog Gradskog vijeća od 25. studenog 2004., a na inicijativu Udruge Sa(n)jam knjige u Istri. Pokrenuta je uz jubilarni 30. Sajam kako bi se i na ovaj poseban način trajno obilježilo sve što je Boško Obradović, osnivač Sa(n)jam knjige u Istri, dao Puli svojom nepresušnom maštom i kreativnošću na području glazbe, sporta, kazališta, filma, novinarstva te rada s djecom i mladima. Iako Boško Obradović nije među nama već gotovo 30 godina, on je i danas svojim umjetničkim i društvenim djelovanjem utisnut u ljude svoga grada, njihova sjećanja i uspomene, zapamćen kao pjesnik i „zubar koji pjeva“, „vizionar s Monte Zara“, pokretač i sudionik najznačajnijih kulturoloških inicijativa novije pulske povijesti. Boško Obradović posebno je bio vezan upravo za Monte Zaro. Tu je proveo cijeli svoj život u Puli, a Monte Zaro je i imao posebno mjesto u njegovoj poeziji. Zvali su ga i „vizionar s Monte Zara“, i nema sumnje da su brojne od njegovih ideja i inicijativa koje Pula danas živi, upravo rođene na glavnoj stazi pulskog parka Monte Zara kojeg je toliko volio. Staza Boška Obradovića, zapravo je sama pronašla svoje mjesto i ime.
 
Boško Obradović (Sinj, 7. travnja 1938. - Pula, 22. srpnja 1997.) bio je pjesnik, istaknuti djelatnik u kulturi (kazalište, film, radio, novinarstvo) i sportu, inicijator, osnivač i organizator brojnih kulturnih programa te sportskih i zabavnih manifestacija u Puli. Nakon školovanja u Sinju, Sarajevu, Beogradu i Ljubljani, u Pulu se doselio 1958. godine. Cijeli svoj osebujan profesionalni i umjetnički put, Boško Obradović posvetio je Puli, svom gradu u kojem su i danas živi njegovi kreativni i stvaralački tragovi. O tome, između ostalog, svjedoče i njegovi stihovi i esej „Pokušaj biografije“ iz zbirke pjesama „Postajem sam sebi drug“, objavljene 1983. u izdanju pulske Istarske naklade. Autor je i slikovnice za djecu „Kad se more u srce sakrije, kad brodovi u srce uplove“ (1984.), a posthumno je tiskana njegova pjesnička zbirka „Godine nježnosti“ (1998.).
 
Dvije godine nakon svog dolaska u Pulu, 1960., Boško Obradović je doselio na Monte Zaro. Kroz svoju je poeziju, pomalo je možda i mistificirao ovo pulsko naselje, i tako u novijoj povijesti Pule stvorio urbani mit o Monte Zaru. S Monte Zara je u svijet krenula i najpoznatija Boškova glazbena priča vezana uz Atomsko sklonište…
 
Dok je u najširoj javnosti Boško Obradović poznat  kao osnivač rock sastava Atomsko sklonište i utemeljitelj pulskog Sa(n)jam knjige u Istri, jedna od najsnažnijih odlika njegovog umjetničkog i profesionalnog rada i stvaranja bila je multidisciplinarnost uz nepresušnu kreativnost i maštovitost. Bio je pjesnik, redatelj, organizator, producent, djelatnik u kulturi i sportski djelatnik čija djela su utkana u memoriju Pule i njenih građana. Boško Obradović jedan je od najznačajnijih kreatora vibrantne umjetničke scene Pule iz druge polovice 20. stoljeća, a brojne inicijative realizirao je sa svojim kolegama i prijateljima kao dio intelektualne jezgre okupljene oko časopisa Istarski borac, Kino kluba Jelen, MAFAF-a i Filmskog festivala. Između ostalog, početkom 90-ih , u vrijeme rata, inicira i osmišljava projekt „Nulti meridijan“ oko kojeg je okupio desetak pulskih i istarskih glazbenika, likovnih umjetnika, arheologa, znanstvenika, arhitekata… Glavna teza ovog njegovog izvanvremenskog projekta jest da su nam Englezi „ukrali“ Nulti meridijan. Po Bošku, Nulti Meridijan prolazi, naravno, Monte Zarom.