U nedjelju navečer, 9. svibnja, u Teatru Rugantino, preuređenom u pravu malu kazališnu scenu, održat će se treća večer poetsko-glazbenog ciklusa 'U traganju za izgubljenom poezijom', druga prema izboru (pjesnika i pjesama) Miljenka Jergovića koji će biti i moderator. Poeziju Josipa Severa, Duška Trifunovića i Raše Livade interpretirat će glumci Gordana Gadžić, Alma Prica, Sreten Mokrović, Luka Dragić i Silvio Vovk.
vrijeme: 09.05.2021.
Zbog epidemiološke situacije, publika sad smije ispuniti svega par stolica u Rugantinu, tek toliko da sjajnom izboru i odličnim glumačkim interpretacijama pjesama ima tko zapljeskati. No, kako bismo kompletnoj našoj dragoj publici omogućili da pogleda poetsko-glazbeni ciklus “U traganju za izgubljenom poezijom”, kao i svim ljubiteljima kazališta, poezije i književnosti, snimke svih pjesničkih večeri u sklopu Ciklusa moći će se pogledati na platformama Facebook i YouTube (Teatar Rugantino), a Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske zahvaljujemo što je financijski podržalo ciklus “U traganju za izgubljenom poezijom”.
I za kraj, još jednom objavljujemo obrazloženje Miljenka Jergovića za obje večeri prema njegovom izboru (prva je bila posvećena Anđelku Vuletiću, Petru Gudelju i Milanu Milišiću):
“Ovih šest pjesnika, po tri za dvije proljetne večeri u vrijeme epidemije, jedna su u nizu mojih privatnih antologija. Svih šest pripadaju svijetu materinjeg jezika, koji je što po rođenju, a što po nevolji čitanja, za cijeli život zadesio, i koji se, taj moj materinji jezik, prostire nešto šire od hrvatskoga. Svakoj od ovih pjesama zajedničko je to što bih, da imam priliku, sve ljude do kojih držim nagovarao da ih pročitaju, ili da me barem poslušaju dok ih naglas čitam, uvjeren da je ove pjesme važno znati da bi se govorilo i razumijevalo našim materinjim jezicima.
Izbor je, znatnim dijelom, određen čitateljevim doživljajem svijeta, kao i granicama njegova čitateljskog pjesničkog talenta. Ali određen je i okolnostima svakodnevice, životnom poviješću, biografijom. Za razliku od nacionalnih ili tematskih antologija, privatne antologije podložne su dnevnim mijenama. Privatna antologija je, htio on to ili ne, antologičarev autoportret. Nijedan ovaj stih nisam napisao, nijedna riječ tu nije moja, ali me ove pjesme određuju i opisuju tačnije od svega što sam rekao ili napisao.
Slučajno, dvojica pjesnika rođeni su u Bosni i Hercegovini, jedan u Srbiji, trojica u Hrvatskoj. Četvorica pripadaju hrvatskom pjesništvu, dvojica, a možda i trojica bosanskohercegovačkom, dok trojica, a pomalo i četvrti srpski su pjesnici. Kako je to moguće da od šest pjesnika njih devet ili čak jedanaest pripadaju trima spomenutim književnostima. Kako šest pjesnika može biti jedanaestorica njih? Vrlo jednostavno. Takva je aritmetika identiteta.
Dvojica su živi, četvorica nisu.
I sva su šestorica muškarci.
Zbog ovog posljednjeg neću se pravdati. Tako je ovaj put ispalo. Katkad u mom slučaju, i u mojoj privatnoj antologiji, biva i šest žena. Ali rezultat neću namještati. Rodni, kao ni nacionalni. Kao ni onaj treći, fizički i fiziološki: svi moji pjesnici i sve moje pjesnikinje jednako su živi. Mrtvi su oni čiji tekstovi do mene ne dopiru dok ih čitam.
I još nešto: raspored pjesnika i njihovih pjesama nije slučajan, nego ima unutarnji ritam i dramaturgiju. Makar za jednog čitatelja.”
