Ulla-Maija Alanen / Ljudski prostor

Vrlo je važna veza između arhitekture i proporcija ljudskog tijela, a tko nije svladao ljudski oblik, posebice anatomiju, ne može razumjeti arhitekturu. Michelangelo Buonarotti

Kada razmišljamo o čovjekovom odnosu spram arhitektonskog prostora, govorimo naravno o doživljaju prostora, ali prostor kroz koji doživljavamo fizičko okruženje, rijetko je tema naših razgovora. Prostor doživljavamo i percipiramo, ali naša koža ograničava ta iskustva unutar našeg vlastitog, fizičkog, unutrašnjeg prostora: osjećaji se manifestiraju u našem tijelu.

Ulazeći u galeriju, ulazimo i u vlastiti unutarnji krajolik. Arhitektonski prostor i prostor tijela se sjedinjuju, potonji zadobiva drugu dimenziju kada se naš unutrašnji krajolik, strukture i proporcije prezentiraju nama samima kroz alegorije i metafore. Topografija ljudskog tijela postaje krajolik, geografija kože. Zemlja, zrak i voda dišu te se čahure u trenutku u kojemu nastaje slika: nevidljivi oblik koji čovjekov pokret ostavlja iza sebe postaje vidljiv, a podvodne fotografije podsjećaju na fluidni krajolik MRI slika. 

Kada se krećemo u vodi, naša koža je poput membrane koja odvaja naš unutarnji ocean od vode oko tijela. Različite membrane u našoj unutrašnjosti su slojevite kože koje nose i usmjeruju unutrašnje protoke. Površine koje omeđuju arhitektonski prostor mogu biti percipirane kao kože građevina, čiji zadatak je, kao i s granicama ljudskog tijela, da istovremeno odvajaju i povezuju.  

Ulla-Maija Alanen je umjetnica i arhitektica iz Helsinkija, izlagala je u raznim dijelovima svijeta. Alanen je, između ostaloga, jedna od prvih umjetnica koja je počela koristiti velike fasadne projekcije, kao komentar na urbani prostor. Trenutno radi na nekoliko podvodnih videa, fotografskih izložbi te na radionicama sa starijim građanima, u svrhu poboljšanju uvjeta života ljudi koji imaju zdravstvenih problema sa pamćenjem kroz arhitekturu i umjetnost.

Zvučni krajolici: Maija Ruuskanen