Preskočite na glavni sadržaj

Velika retrospektiva Davida Leana u 'Tuškancu'

Zagrebačko kino 'Tuškanac' pripremilo je veliku retrospektivu Davida Leana, jednog od najznačajnijih britanskih redatelja svih vremena, s petnaest od ukupno šesnaest autorovih filmova, koji će se prikazati od 24. svibnja do 2. lipnja.
vrijeme: 24.05.2021.

Među filmovima u retrospektivi nazvanoj "Portreti: Epsko-lirski duh Davida Leana" mnoga su koja su odavno postala dio povijesti filmske umjetnosti, "Lawrence od Arabije" (1962), "Doktor Živago" (1965), "Most na rijeci Kwai"  (1957), "Kratak susret" (1945).
 
Program počinje u ponedjeljak, 24. svibnja, upravo jednim od njih, nagrađivanim filmom "Lawrence od Arabije" (1962), biografskom pustolovnom dramom u kojem je Peter O´Toole ostvario ulogu života.
 
"Jedan od posljednjih predstavnika britanskog podžanra imperijalnog filma donosi monumentalnu sliku jednog prostora i vremena, a dotiče se i brojnih, svevremenskih i univerzalnih umjetničkih i civilizacijskih pitanja", napominje se u najavi retrospektive.
 
Prvi veliki Leanov uspjeh bio je "Kratak susret" (1945), ovjenčan Velikom nagradom u Cannesu, "maestralno režirana intimistička drama, suptilno je i atmosferično remek-djelo", adaptirano prema hvaljenom kazališnom komadu glasovitog britanskog dramatičara Noela Cowarda.
 
Iz "Tuškanca" kažu kako je Lean upravo s Cowardom realizirao svoj prvi službeni (su)redateljski projekt, u kojem je Coward odigrao i glavnu ulogu te potpisao scenarij, ratnu dramu "Borimo se na moru" (1942).
 
Prvo Leanovo samostalno redateljsko ostvarenje bila je humorna drama "Sretna obitelj" (1944), također adaptacija drame Noela Cowarda, smještena u razdoblje između dva svjetska rata, na granici politiziranosti i melodramatičnosti te komike i tragike. Dvojac je surađivao i na fantastičnoj komediji "Radostan duh" (1945) koju je Lean režirao prema hvaljenom Cowardovom kazališnom komadu.
 
Tu su i dvije adaptacije djela Charlesa Dickensa, "Velika iščekivanja" (1946), jedna od najuspjelijih adaptacija nekog Dickensovog romana uopće, te "Oliver Twist" (1948), nagrađen na festivalu u Veneciji.
 
Važno mjesto u Leanovoj filmografiji ima nagrađivana pustolovna ratna drama "Most na rijeci Kwai" (1957), jedan od klasičnih naslova ne samo žanra ratnog filma, nego i sedme umjetnosti uopće.
 
"Djelo izvrsno predočava uzaludnost i apsurdnost ratovanja, odlikuje ga suptilno profiliranje psiholoških stanja likova i njihova djelovanja, a sjajno funkcionira i kao snažna kritika militarističkog mentaliteta", ističe se.
 
Retrospektiva donosi i pustolovnu romantičnu dramu "Brži od zvuka" (1952), ovjenčanu britanskim nagradama BAFTA, a nadahnutu stvarnim zbivanjima, s upamćenim sekvencama u zraku snimanim s autentičnim i tad najmodernijim zrakoplovima.
 
Romantičnu dramu "Ryanova kći" (1970) Lean je režirao prema scenariju Roberta Bolta koji je priču izvorno zamislio kao parafrazu romana "Madame Bovary", no radnju je smjestio pred početak irskog rata za neovisnost, dok se radnja još jedne romantične drame "Ljetno doba" (1955) s Katharine Hepburn odvija se u Veneciji, gdje je i snimljena.
 
Među romantične filmove spada i film "Strastveni prijatelji" (1949), adaptacija romana H. G. Wellsa, "elegantno i s mnogo stila režirano te vrlo atmosferično ostvarenje koje sadrži mnogo flashbackova", te  komedija "Hobsonov izbor" (1953), nagrađena Zlatnim medvjedom na Berlinaleu i nagradom BAFTA za najbolji britanski film.
 
Nezaobilazno je i Leanovo najpopularnije ostvarenje, romantična ratna drama "Doktor Živago" (1965),  s Omarom Sharifom, Julie Christie i Geraldine Chaplin u emotivnoj priči koja se odigrava u kontekstu velikih povijesnih i političkih zbivanja.
 
"Film odlikuju maestralna režija, nenametljiva estetiziranost te sjajna glazba s kultnom Larinom pjesmom kao leitmotivom", podsjeća se u najavi.
 
Svoj posljednji film, pustolovnu povijesnu dramu "Put u Indiju" (1984), Lean je realizirao nakon čak 14 godina, sam za nju napravivši montažu i adaptaciju scenarija prema romanu E. M. Forstera.  Jedan od njegovih najboljih filmova osvojio je Oscare za najbolju sporednu žensku ulogu (Peggy Ashcroft) i glazbu (Maurice Jarre). (Hina)